Smijati se znamo od rođenja, no plakati učimo
Jeste li se ikada zapitali koliko našeg svakodnevnog smijeha, gunđanja i uzdisaja proizlazi iz instinkta, a ne učenja od vršnjaka? Sada se čini da su jedino zvukovi smijeha i olakšanja instinktivni, dok se drugi emocionalni iskazi moraju naučiti od drugih ljudi. U cilju otkrivanja instinktivnih zvukova, tim pod vodstvom Dise Sauter sa Instituta za psiholingvistiku Max Planck u Nijmegenu u Nizozemskoj zatražio je od osam gluhih ljudi i osam ljudi normalnog sluha da vokaliziraju devet različitih emocija, ali bez riječi. Te emocije su uključivale strah, olakšanje, ljutnju, veselje, ushit, zgražanje i tugu. Kasnije su Sauter i suradnici reproducirali snimke skupini od 25 pojedinaca normalnog sluha i zatražili od njih da svakom iskazu pridruže jednu emociju.
Ispostavilo se da su jedina dva lako prepoznatljiva emocionalna zvuka koja su ispustili gluhi sudionici bili smijeh i uzdah olakšanja. "Ti se čine najsnažnijima", kaže Sauter. Skupini je bilo lakše pogoditi sve druge emocije ako su zvukovi dolazili od pojedinaca normalnog sluha. Kod gluhih su čak i uzvici straha bili mnogo manje očiti. "To znači da za je mnoge vrste emocionalnih zvukova slušanje zvukova drugih važan dio razvoja kako bi ostalima naši zvukovi biti razumljivi", rekla je Sauter, čiji tim će predstaviti preliminarne rezultate na plakatu na konferenciji u organizaciji Akustičkog društva Amerike koja se održava sljedeći tjedan u Cancunu u Meksiku.
Sauter kaže da su se smijeh i osmjehivanje vjerojatno razvili kao važni komunikacijski znakovi za izbjegavanje sukoba povećavanjem empatije. "Čak se i drugi primati smiju ako poškakljate gorilu ili orangutana" kaže Sauter. "Mislim da je ovo stvarno novi način promatranja emocionalnog izražavanja u kojem se istražuje razvoj vokalizacije bez slušne povratne informacije", rekla je Sophie Scott s londonskog Instituta za neuroznanost. "Saznanje o smijehu ima smisla, smijeh je opisan više poput drugačijeg načina disanja nego načina govorenja".
David Ostry koji proučava vokalizaciju kod gluhih ljudi na Sveučilištu McGill u Montrealu u Kanadi, kaže da se gluhi ljudi mogu naučiti smijati promatrajući kako to rade ljudi koji čuju. Sauter se slaže da je to moguće i organizirala je eksperiment kako bi to istražila. Ona kaže da bi se na temelju više saznanja o instinktivnoj vokalizaciji gluhih ljudi i o tome kada kod njih postoji potreba za učenjem možda moglo lakše tumačiti zvukove uznemirenosti gluhe dojenčadi. » Potraži više...