Biogorivo se okreće zdravijoj prehrani
Gozba je pri kraju za proizvođače biogoriva. Njihovo navodno čisto, zeleno gorivo je pojelo neke od najčešće ubiranih usjeva, kao što su kukuruz, repa i soja, što je dovelo do kontroverze i prosvjeda diljem svijeta. Sada je industrija sve više prisiljena jesti slabiju hranu: nejestive otpatke koji preostanu iz drugih industrija. Ali sada pronalazi načine da pretvori te otpatke u dobru večeru.
Biogoriva prve generacije su žrtve vlastitog uspjeha. Razgovor o klimatskim promjenama i energetskoj sigurnosti je doveo do sve većeg uzgajanja usjeva kako bi se napunili spremnici za gorivo umjesto želudaca, što je dovelo do rasta cijena hrane i promjena u korištenju zemljišta.
Tako je sada cilj učinkovito pretvoriti takozvane "izvore druge generacije" - travu, drvo, papir i nejestive otpatke usjeva hrane - u biogoriva. Jedan od glavnih biogoriva je bioetanol, koji bi mogao dopuniti ili čak zamijeniti benzin kao prijevozno gorivo. Cijeđenje smislene količine bioetanola iz tog otpada je izazovno ali ne i nemoguće. U izvješću prošle godine, Organizacija biotehnološke industrije, lobistička grupa sa sjedištem u Washingtonu, procijenila je da bi biogoriva druge generacije mogla smanjiti godišnji američki uvoz nafte za gotovo 70 milijardi dolara do 2022. godine. SAD je uvezao nafte za energiju u vrijednosti 24,7 milijardi dolara i to samo u siječnju 2010. godine.
Bruce Dale iz Državnog sveučilišta u Michiganu u East Lansingu je još više optimističan. On smatra da bi biomasa druge generacije mogla, u teoriji, stvoriti 350 milijardi litara biogoriva godišnje - što je zapravo ekvivalentno svom američkom uvozu nafte.
Kako bi se to učinilo, moraju se pronaći načini za razbijanje celuloze koja tvori nejestive stanične stjenke zelenih biljaka u lako probavljiv oblik koji se može pretvoriti u šećere pomoću enzima. Ti šećeri tada mogu biti fermentirani u bioetanol. Dale i njegovi kolege razvili su tehniku pod nazivom širenje vlakana uz pomoć amonijaka (AFEX) za koju tvrdi da može pretvoriti preko 90 posto celuloze u biogorivo. AFEX uključuje dodavanje biomase u komoru ispunjenu amonijakom na temperaturi od 100°C i uz do 20 puta veći atmosferski tlak. Nakon 5 minuta pritisak se eksplozivno ispušta, a kombinirani učinak vrućeg amonijaka i brzog smanjenja pritiska razbija stanične stjenke, rastavljajući njena celulozna mikrovlakna.
To olakšava enzimima put do molekula celuloze, što znači da ih više može biti pretvoreno u šećer. Na kraju, ti su šećeri podvrgnuti fermentaciji uz pomoć plijesni ili bakterija kako bi se proizveo bioetanol ili druga biogoriva. Tehnika proizvodi 300 litara biogoriva od tone biljnog materijala, kaže Dale, u usporedbi s oko 160 litara po toni korištenjem postojećih komercijalnih tehnika.
Microbiogen, tvrtka sa sjedištem u Lane Coveu, Novi Južni Wales, Australija, provela je deset godina razvijajući soj pivskog kvasca, Saccharomyces cerevisiae, za fermentacijsku fazu koji je jedinstven po tome što je jedini genetski nemodificirani soj koji može uspijevati na ksilozi kao i glukozi. "Potencijalno dobivamo oko 200 litara etanola plus 80 do 90 kilograma viška visoko-proteinskih gljivica po toni otpada biljnog materijala," kaže Philip Bell iz Microbiogena.
Tvrtka planira uzgajati dodatne sojeve gljivica koje bi, uz proizvodnju biogoriva, mogle biti korisne kod pravljenja vina, kuhanja, pečenja i proizvodnje zdrave hrane. Prodaja viška gljivica bi trebala pomoći da druga generacija biogoriva postane ekonomičnija, kaže Bell. "Pretvaranje ksiloze u biomasu gljivica se čini u najmanju ruku jednako vrijednim, ako ne i više, od njenog pretvaranja u etanol," kaže on. Ako je on u pravu, industrija biogoriva bi uskoro mogla postati poznata kao dobavljač hrane umjesto nepoželjnog potrošača. » Potraži više...