Internet mijenja naš mozak, ali ne na bolje
Prije nekoliko godina primijetio sam da imam poteškoća s koncentracijom. Kada bih sjeo kako bih pročitao poduži članak ili knjigu, bilo bi mi teško zadržati pažnju dulje od nekoliko minuta. Moj um želio se ponašati onako kako to čini kada sam na internetu: žonglirati s puno stvari i kopati po informacijama, umjesto da se usredotoči na jednu stvar.
Digitalne komunikacijske tehnologije vrlo su zanimljive i korisne. Način na koji internet pruža informacije u malim, simultanim komadićima priziva nešto vrlo primitivno u našim umovima. Rano u našoj evolucijskoj povijesti nagrađivana je naša sposobnost da brzo preusmjeravamo pažnju i učimo koliko možemo o svojem okruženju. Kasnije, osobito kod tiskanih knjiga, naučili smo usredotočiti svoju pažnju. Danas nas internet vodi natrag prema rastresenom, promjenjivom, površnom i skenirajućem načinu razmišljanja te podalje od pažljivog i kontemplativnog načina razmišljanja.
Neki će ljudi tvrditi kako su mogućnost pristupa gomili informacija, mogućnost istovremenog rukovanja mnogim stvarima, te brza i široka suradnja s mnogim ljudima idealan način za korištenje uma. Ali obraćanje pažnje dovodi do dubokog razmišljanja. Time prebacujemo radno pamćenje u dugotrajno pamćenje; čini se da se tako aktivira mnogo mentalnih procesa koji omogućavaju konceptualno razmišljanje, kritičko razmišljanje, pa čak i kreativnost. Sposobnost filtriranja smetnji i prekida i uključivanja u osamljeno kontemplativno razmišljanje nužna je za ostvarenje punog potencijala naših umova.
Kroz povijest, tehnologija kao što su karte, satovi i pismo oblikovali su način na koji razmišljamo. Misterij sve donedavno bio je - kako? Sada saznanja o neuroplastičnosti pružaju uvid u to kako tehnologije doslovno oblikuju način na koji razmišljamo. Naše okruženje utemeljeno na internetu naglašava površnost, pretraživanje, pregledavanje i obavljanje više radnji odjednom - tako da stanični sklop koji podržava te procese jača. U isto vrijeme, ako zanemarujemo kontemplativne načine razmišljanja, ne ojačavamo te mentalne sklopove. To je teorijsko gledište.
Nažalost, nema puno fizioloških dokaza koji pokazuju kako internet utječe na mozak - ali ima nekih, i to uvjerljivih. Jedna studija sa Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles, na primjer, pokazuje prilično opsežne promjene uzoraka moždanih aktivnosti pri umjerenoj uporabi tražilica. Dakle, ako patimo od kognitivnog preopterećenja, tada ne samo da nam to odvlači pozornost, već nam također povećava i smušenost koju osjećamo jer se ne možemo sjetiti ni na što bismo trebali obraćati pozornost.
Je li to samo novi način razmišljanja? Možda. No, to ne pobija činjenicu kako se, ako patite od trajne kognitivne preopterećenosti, nećete upuštati u dublje, konceptualne, više kritičke načine razmišljanja. Možda će taj novi način razmišljanja postati dominantan i cijenjen u društvu. No pritom gubimo nešto važno. » Potraži više...