Istraživački brod buši duboko u oceanskom potresnom području
Zvuči kao početak filma o Godzilli. U obalnim vodama Japana znanstvenici po prvi put koriste snažnu metodu bušenja u podvodnom potresnom području. Pod uvjetom da njihove metode ne probude neko čudovište (ili geološke noćne more), ekipa znanstvenika se nada da će saznati nešto o frikcijskim obilježjima stijena u tom području kako bi bolje razumjela način na koji nastaju potresi i tsunamiji.
Istraživački brod CHIKYU, kojim upravlja japanska Agencija za znanost o morskom tlu, izbušio je tlo do dubine od gotovo 1,6 kilometara ispod morskog dna plutajući na oceanu dubokom 2 kilometara. Kako bi postigla veće dubine nego s uobičajenim metodama, ekipa koristi tehniku poznatu kao bušenje s uronjenom stojkom. Ona se temelji na ponovnom cirkuliranju viskozne isplake kako bi se održala ravnoteža tlaka u bušotini.
Prema Billu Ellsworthu iz Američkog centra za geološka istraživanja, kopnenim bušenjem nafte i bušenjem sa stabilnih oceanskih naftnih platformi redovito se dosežu dubine od 5 do 8 kilometara. Najdublja kopnena bušotina, izbušena u znanstvene svrhe na poluotoku Kola u Rusiji, doseže više od 12 kilometara, ali bušenje s broda je potpuno drukčije.
Nancy Light iz Ujedinjenog programa za oceansko bušenje, organizacije koja koordinira projekte istraživačkog bušenja poput CHIKYU-a, objašnjava da je ovaj novi brod konstruiran da buši do dubine od 12 kilometara ispod morskog dna dok pluta na nekoliko kilometara dubokom, ponekad burnom moru. Ekipa tvrdi da ne postoji opasnost da će potaknuti zemljotres, ali usprkos tome zadatak je tehnički zahtjevan.
Ellsworth kaže da znanstvenici imaju samo jednu priliku pravilno postaviti senzore u bušotini, što znači da će morati uspjeti iz prvog pokušaja. "Riječ je o riskantnoj znanosti, u to nema sumnje," dodaje. Dok dubine u podmorskom bušenju jednake dubini bušotine na poluotoku Kola tek treba postići, bušenje ove ekipe već je dalo uvid u strukturu i nastajanje područja oko dna Nankai, izvan jugoistočne obale Japana.
Dno je rezultat subdukcijske zone koja nastaje uslijed kretanja jednog dijela oceanske kore – Filipinske ploče – pod drugu – Euroazijsku ploču. Goleme geološke sile koje su ovdje na djelu mogu izazvati potrese jačine 8 stupnjeva i velike tsunamije koji redovito prijete Aziji.
Tijekom sljedećih nekoliko godina, ekipa planira u bušotinu postaviti senzore za tlak i temperaturu kako bi otkrila signale koji bi jednoga dana mogli pomoći u predviđanju zemljotresa u ovom području. » Potraži više...