Lijek za kratkovidnost
Mogao bi postojati jednostavan način kojim bi se spriječilo sljedeću generaciju od jednakog postotka kratkovidnosti kao u našoj generaciji, istražila je Nora Schultz. Nora Schultz je novinarka koja radi u Berlinu, Njemačka. Znanstvena istraživanja su do sada pokazala sljedeće faktore koji liječe:
1.boravak u prirodi
2.izloženost normalnom danjem svjetlu
3.gledanje udaljenih predmeta kroz prozor svakih 30 minuta
4.vježbe za oči
5.smanjiti vrijeme nošenja naočala na minimum
Što bi moglo uzrokovati ovu misterioznu epidemiju? Jasno je kako samo genetika ne može objasniti stanje i dugouvriježena teorija da je čitanje uzrok nije se uspjela dokazati u naknadnim znanstvenima studijama. Slijedila su velika epidemiološka ispitivanja koja su utvrdila specifične značajke modernog stila života koje uzrokuju slabljenje vida kod djece. Sa svega par jednostavnih mjera sada izgleda da bismo lako mogli spriječiti buduće generacije od propadanja u zamagljeni svijet. Dok su uzroci do sada bili teško uhvatljivi, anatomija mijopije se već dobro razumije desetljećima. U normalnom oku, leća fokusira svijetlo ravno na mrežnicu oka koja registrira sliku i šalje je u mozak. Međutim, mi koji imamo mijopiju imamo izdužene očne jabučice koje povećavaju udaljenost između mrežnice osjetljive na svijetlo u pozadini oka i leće na prednjoj strani. Zbog toga svijetlo od udaljenih predmeta biva fokusirano ispred mrežnice i zato se u mozak prenosi zamagljena slika.
Rad na blizinu, kao što je čitanje, se uvijek činio kao očiti važan uzročnik zato što se kratkovidnost češće javlja kod visoko obrazovanih ljudi. Prema ovoj ideji, prirodne leće u očima neke djece nisu jako dobre u "akomodaciji", ili prilagodbi svoje zakrivljenosti kod fokusiranje bliskih predmeta. Prema ovoj ideji, radi toga što se mala slova čine blago zamagljena zato se očna jabučica produžuje radi kompenzacije i time poboljšava vid na blizinu na uštrb vida na daljinu. Teorija zvuči moguća ali dok mijopija stvarno korelira s koliko je osoba obrazovana frustrirajuće je to što su znanstvenici do sada neuspješno pokušali pronaći jaku vezu sa specifičnim aktivnostima kao što je čitanje. Još gore, pokušaji ispravljanja loše akomodacije su do sada bili granično uspješni.
Jedna od najviše obećavajućih ideja je liječenje nastajuće mijopije putem prevencije zamagljivanja od loše akomodacije. Bifokalne ili višefokalne leće sa slabijom moći fokusiranja u donjem dijelu leće bile su dane djeci da bi im se olakšalo fokusiranja na bliže predmete. "Ideja je bila da ako je rad na blizinu loš onda ga možete pretvoriti u rad na daljinu ako stavite prave naočale", kaže gospodin Ian Flitcroft, konzultant i oftalmolog u sveučilišnoj bolnici Mater Misericordiae u Dublinu u Irskoj.
Unatoč tome, 2003. godine, rezultati velikog znanstvenog ispitivanja višefokalnih nasuprot jednofokalnim naočalama, s 469 djece između 6 i 11 godina starosti pokazali su da je višefokalno liječenje usporilo napredak mijopije za svega 0,2 dioptrije kroz razdoblje od tri godine (Istraživačka oftalmologija i znanost o vidu, svezak br. 44, stranica br. 1492). Njihova mijopija se povećala za dioptriju od -1,28 kroz to vrijeme i zato što većina ljudi počinje nositi leće na recept kod dioptrije od -0,75 liječenje je bilo od male koristi.
Jasno je kako neki važan čimbenik nedostaje u jednadžbi. Gospođa Lisa Jones-Jordan na Sveučilištu Ohio State u Columbusu naišla je na sljedeći trag u nizu u svom znanstvenom istraživanju objavljenom prije dvije godine (Istraživačka oftalmologija i znanost o vidu, svezak br. 48, stranica br. 3524). Analizom stila života 514-ero djece od 8 godina starosti, njezin tim je pronašao da kroz razdoblje od četiri godine 111-ero djece je postalo kratkovidno. Presudno, ta su djeca kraće boravila u vanjskim i sportskim aktivnostima u odnosu na djecu koja nisu postala kratkovidna - 8 sati u usporedbi s 12 sati na tjedan. "Jedna ideja bi mogla biti da djeca borave manje vani zato što više rade na blizinu", kaže gospođa Jones-Jordan. Ovo se pokazalo neistinitim. Važno je naglasiti kako količina vremena koje dijete provodi u radu na blizinu nije korelirala s njihovom razinom kratkovidnosti niti s vremenom provedenim vani ili u sportskim aktivnostima.
Ako rad na blizinu nije presudan faktor može li biti da je dobar vid jednostavno još jedna korist koja se dobije od fizičke aktivnosti? Gospođa Kathryn Rose na Sveučilištu Sydney se fokusirala na tu ideju u znanstvenom istraživanju 2.367 12-godišnjaka iz Australije. Pokazalo se kako igranje dvoranskih sportova nema koristi za vid, dok istovremeno čak i fizički neaktivno vrijeme provedeno vani ima koristi (Oftalmologija, svezak br. 115, stranica br. 1279). "Naši nalazi ukazuju kako bi boravak vani, umjesto sporta sam za sebe, mogao biti presudan faktor", kaže gospođa Rose. Teorija je od tada podržana od strane znanstvenog istraživanja 1.249 tinejdžera iz Singapura, koje je vodio gospodin Sean-Mei Saw u Škole medicine Yong Loo Lin, Nacionalno sveučilište u Singaporu (Britanski oftalmološki časopis, svezak br. 93, stranica br. 997). Zato što izgleda kako je vrijeme provedeno u zatvorenom prostoru tako važan čimbenik rizika, gospodin Saw i gospođa Rose su se pitali može li on objasniti nadprosječno visoku pojavnost kratkovidnosti u Aziji. Da bi to istražili usporedili su dvije grupe 6-godišnjaka i 7-godišnjaka, jednu u Singapuru i jednu u Australiji. Tim je promatrao samo djecu kineskog etniciteta da bi otklonio genetičke razlike između rasa kao objašnjenje za veću stopu mijopije u određenim državama.
Ali zašto bi boravak u prirodi spriječio pojavu mijopije? Jedna mogućnost je da je puki intenzitet vanjske svijetlosti jednostavno usporava rast očne jabučice što je teorija koju podržava rad gospodina Regan Ashbija sa Sveučilišta u Tubingenu u Njemačkoj. Iako je mehanizam iza ovog i dalje neispitan, gospodin Ashby vjeruje da jako svjetlo može stimulirati mrežnicu oka na proizvodnju visokih razina dopamina, tvari za koju se zna kako sprečava rast oka. Međutim, drugi znanstvenici misle da ovo samo donekle objašnjava uzroke mijopije. "U kutu mojeg laboratorija za istraživanje mijopije sjedi 225 kilograma teška gorila i to je trodimenzionalna struktura oka", kaže gospodin Flitcroft. On ukazuje na to da je periferni vid većinom bio zanemaren kada se proučavala mijopija jer smo znatno više svjesni zamagljene slike u centru mrežnice (foveje) nego li na rubovima našeg vida. Ali u nizu eksperimenata, gospodin Earl Smith na Sveučilištu Houston u Teksasu je otkrio da ako opremi majmune s lećama koje zamagljuju samo periferni vid oni svejedno postaju kratkovidni (Istraživanje vida, svezak br. 49, stranica br. 2386).
Ovaj nalaz je potvrđen drugim znanstvenim istraživanjima koja su pronašla da ljudi češće postaju kratkovidni ako im je periferni vid malo dalekovidan. Čini se kako se očna jabučica produžuje kako bi kompenzirala ovu grešku. Ovo je loša vijest za nas kratkovidne jer tipične naočale i kontaktne leće imaju tendenciju previše ispraviti periferiju oka čineći ga opet malo dalekovidnim i potencijalno potičući daljnje produljenje oka. Ovo bi mogao biti razlog zašto mijopija ima tendenciju napredovanja kroz godine. » Potraži više...