Nagon za selidbu otkriven je u genima ptica
Možda znamo zašto ptice zimi lete na jug, ali kako uspijevaju u tom podvigu je sasvim drugo pitanje - ono na koje sada počinjemo odgovarati. Svake godine oko 50 milijardi ptica vine se u nebo radi selidbe, na naporno hodočašće povezano s promjenama u prehrani, fiziologiji i ponašanju.
U potrazi za genetskom osnovom za ove promjene, Jakob Mueller sa Instituta za ornitologiju Max Planck u Starnbergu u Njemačkoj i njegovi kolege krenuli su u lov na ptice. Zarobili su ptice iz 14 populacija europske crnoglave grmuše (Sylvia atricapilla), pjevice koja provodi ljeto u sjevernoj Europi ali zimuje u toplijoj južnoj Europi ili sjevernoj Africi. Ove ptice obično su aktivne samo tijekom dana, ali su spremne letjeti noću tijekom svoje seobe.
Tim je zabilježio i izmjerio nespokojstvo zarobljenih ptica noću i uzeo uzorke krvi kako bi potražio genetičke znakove koji bi mogli uzrokovati varijacije u noćnim aktivnostima. Usredotočili su se na četiri gena povezana s dnevnim ritmom, u kojima bi promjene mogle potaknuti ptice na migraciju noću.
Noćni nemir, ustanovljeno je, povezan je sa genom ADCYAP1. Što je duži bio oblik gena ili alela, to je crnoglava grmuša bila nemirnija. Taj gen mogao bi činiti više od samog poticanja noćnog nemira: on kodira protein zvan PACAP, koji igra glavnu ulogu u izlučivanju melatonina, pretvorbi energije i procesu hranjenja. Ove funkcije ključne su za pripremu ptica za duge letove. "Ovo je prvi korak u svođenju istraživanja migracije ptica na molekularnu razinu," kaže Mueller.
Ono što je još preostalo učiniti je zapravo utišati taj gen i vidjeti utječe li on na migracijsko ponašanje. David Winkler sa Sveučilišta Cornell u gradu Ithaca u New Yorku, kaže da je ova studija "vrh ledenog brijega" u razumijevanju genetske osnove za migraciju. "Ovo je vrlo važan korak u procesu za koji će vjerojatno biti potrebna desetljeća kako bismo ga u potpunosti razumjeli," kaže on. » Potraži više...