Očevi ipak još nisu nepotrebni
Možda mislite da muškarci postaju neobvezni dodatak u igri parenja, ali biokemijski dokazi kod miševa i ljudi ukazuju na to da očevi možda imaju ključnu ulogu u podizanju potomstva.
Prijašnja istraživanja su upućivala na važnost očeva u podizanju djece. Neka su pokazala da djevojke dosežu pubertet u mlađoj dobi, ranije postanu spolno aktivne te prije ostanu u drugom stanju u tinejdžerskoj dobi ako je njihov otac bio odsutan kada su bile mlađe. Druga sugeriraju da sinovi odsutnih očeva pokazuju manje intimnosti i samopoštovanja.
Kako bi istražili biološku osnovu takvih razlika, Gabriella Gobbi iz zdravstvenog centra Sveučilišta McGill u Montrealu, Kanadi, i njezini suradnici okrenuli su se "Kalifornijskim miševima", koji su, poput ljudi, monogamni i naginju zajedničkom podizanju svojega potomstva. Istraživači su razdvojili očeve, ali ne i majke, od nekih mladunaca, od trećeg dana nakon rođenja do trenutka kad su prestali sisati s 30 do 40 dana starosti. Tada su promatrali aktivnost moždanih stanica u prednjem korteksu, području važnom za društvenu interakciju i izražavanje osobnosti, odnosno njihovu reakciju na hormon oksitocin i druge neuroprijenosnike, uključujući serotonin, dopamin i NMDA.
Stanice mladunaca koji su bili odvojeni od očeva pokazale su otupljenu reakciju na oksitocin, "kemikaliju maženja", koja se inače oslobađa tijekom društvenih interakcija i zbližavanja parova. Također su pokazale pojačanu reakciju na NMDA, koji je važan za pamćenje. Miševi bez oca su također bili manje zainteresirani za kontakt s drugim miševima. "Obično, ako stavite dvije životinje u isti kavez, one se međusobno istražuju i dodiruju, ali kada smo zajedno stavili dvije životinje koje su bile odvojene od očeva, one su se ignorirale," kaže Gobbi.
Njezin suradnik Francis Bambico predstavio je istraživanje na Svjetskom kongresu biološke psihijatrije u Parizu, u Francuskoj, početkom srpnja. Nije poznato postoje li biokemijske razlike između mozgova djece s prisutnim i djece s odsutnim očevima. Michael Meaney sa Sveučilišta McGill, koji proučava utjecaj majčinske skrbi, upozorava da treba biti oprezan pri primjenjivanju rezultata miševa na ljude. Kod Kalifornijskih miševa otac je taj koji najviše liže mladunce, objašnjava on. S obzirom da čišćenje utječe na razvoj mladunaca, moguće je da je manjak toga, a ne nečeg drugog specifičnog za oca, ono što uzrokuje promjene u mozgu.
Postoje, međutim, dokazi da muškarci, kada postanu očevi, prolaze kroz biokemijske promjene koje utječu na njihovo ponašanje. Ruth Feldman sa Sveučilišta Bar-Ilan u Ramat-Ganu u Izraelu posjetila je 80 parova nedugo nakon rođenja djeteta i ponovo nakon šest mjeseci te ustanovila da je prijelaz ka roditeljstvu bio povezan s povećanim razinama oksitocina ne samo kod majki nego i kod očeva, u usporedbi sa samcima bez djece.
Razine oksitocina kod roditelja također su imale različit utjecaj po spolovima. Majke s najvišim razinama hormona pažljivije su promatrale dijete, privrženo ga dirale i obraćale mu se pjevušenjem. Očevi s višim razinama oksitocina više su se igrali sa svojom djecom, koja su im pokazivala veću privrženosti nego djeca čiji su očevi imali niže razine oksitocina.
"Očevi i majke pridonose na vrlo specifične i različite načine" društvenom i emocionalnom razvoju male djece, tvrdi Feldman, koja je predstavila svoje rezultate na konferenciji Društva za istraživanje razvoja djeteta u Denveru u Koloradu u travnju. Smatra da su očevi možda "biološki programirani" da pomognu u podizanju djece. » Potraži više...