Prekid u komunikacijama
Frustrirajući prekidi u komunikacijama koji se mogu dogoditi kada se letjelica vraća u atmosferu uzrokovali su neke napete trenutke u ranijim danima svemirskog doba - možda najnezaboravnije za vrijeme misije Apollo 13. No, ta bi pojava mogla utjecati i na komunikaciju s novim zrakoplovima i sustavima naoružanja koje trenutačno razmatra američko ratno zrakoplovstvo, koje se nada kako će pronaći način da izbjegne takve prekide u komunikacijama.
Problem nastaje kada vozilo koje ubrzava zagrije zrak ispred sebe, ionizirajući ga u plazmu koja blokira radijske prijenose. To je vrlo slično udarnim valovima koji se stvaraju kada avion probije zvučni zid (brzina od 1 Macha). U slučaju ponovnog ulaska svemirske letjelice u atmosferu i zrakoplova bržih od zvuka, plazma se stvara na brzinama od oko 10 Macha.
Svemirski šatl nema problema s prekidom u komunikacijama jer velika donja površina letjelice ostavlja otvoreni prostor u mlazu plazme, što omogućava da se komunikacije i podaci telemetrije pošalju na Zemlju putem mreže satelita. No, manje su letjelice potpuno okružene plazmom. To je zabrinulo zračne snage, koje planiraju razviti sustave letenja, možda uključujući i projektile, letjelice za nadzor pa čak i letjelice s posadom koje mogli premašiti brzinu od 10 Macha.
Drugi bitan problem odnosi se na signale za satelitsku navigaciju. Vojska postaje sve više ovisna o GPS sustavima. Prijam GPS signala najozbiljniji je problem za koji moramo naći rješenje. GPS je ujedno i najveći problem zbog prirodno slabog signala. Letjelice koje mogu letjeti brzinama od 10 Macha još nisu toliko uobičajene, pa zato mnogim ljudima to i nije tako velik problem. No, s pojavom novih koncepata većih brzina u "plazmatroničnom" carstvu 10 Macha, pojava privlači više pozornosti.
Konferencija održana 2006. godine otkrila je mnogo mogućih rješenja. Ideje obuhvaćaju projektiranje konfiguracije letjelica u cilju smanjenja plazmatroničnog omotača; izradu "zračnog šiljka" na prednjem rubu krila koji bi virio izvan plazme; pronalazak frekvencijskih pojasa na koje ionizacija možda neće utjecati; jednostavno probijanje kroz omotač korištenjem izuzetno snažnih odašiljača; te raspršivanje deionizirajuće tvari poput vode u omotač plazme kako bi ga se onemogućilo. » Potraži više...