Rijetke bi vrste mogle postojati, čak i ako ih ne vidimo
Ako želite spasiti neku vrstu, morate znati koliko je jedinki ostalo. No, ispostavlja se kako jednostavno brojanje životinja na njihovim poznatim obitavalištima nije dobro: rijetke vrste mogu se tamo nalaziti čak i kada ih ne možete vidjeti. Todd Katzner sa Sveučilišta u Zapadnoj Virginiji u Morgantownu i njegov tim pratili su istočne carske orlove, "Aquila heliaca", koji žive u prirodnom rezervatu u Kazahstanu. Preostalo je još svega nekoliko tisuća ovih ptica.
Broj ptica koje sudjeluju u razmnožavanju relativno je lako utvrditi jer one ostaju u svojim gnijezdima. No Katzner je svoju studiju usmjerio na mlade ptice koje ne sudjeluju u razmnožavanju. One mogu uskočiti ako ptice koje sudjeluju u razmnožavanju iz bilo kojeg razloga umru, te stabilizirati populaciju. Tim je koristio dvije metode za procjenu brojeva: prebrojavanje ptica nakon što su one napustile svoja gnijezda, te prikupljanje otpalog perja za genetsku analizu. Genetska analiza je 2004. godine identificirala 308 ptica koje ne sudjeluju u razmnožavanju, dok su vizualna promatranja otkrila svega 21 pticu.
"Ono što vidite nije ono što na kraju i dobijete", kaže Katzner. "Većina planova za očuvanje vrti se oko gnijezda i parova koji se razmnožavaju. U stvarnosti postoji tajna populacija koja je nevidljiva, ali vrlo važna". Monika Böhm iz Zoološkog društva u Londonu kaže kako su genetičke studije poput ovih ključne za praćenje ugroženih vrsta, posebno onih koje je komplicirano promatrati na konvencionalan način. » Potraži više...