Skeniranje mozga još uvijek ne bismo smjeli koristiti za otkrivanje laži
Neuroznanstvenici su koristili skeniranje mozga kako bi naučili kako čitati misli. Ova istraživanja povećavaju naše osnovno razumijevanje ljudskog mozga i nude nadu za nove uspjehe u medicini. Svi im moramo zapljeskati na tome. Međutim, komercijalna poduzeća počinju primjenjivati ova istraživanja na otkrivanje laži, te prodaju svoje usluge. Tehnologija je primamljiva, ali prije nego što je prihvatimo moramo o njoj dobro razmisliti.
Problem nije u tempu istraživanja. Neuroznanstvenici objavljuju članke o otkrivanju laži pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) već gotovo 10 godina. Oko 25 objavljenih studija otkriva korelaciju između toga kada eksperimentalni ispitanici lažu i uzoraka toka krvi u njihovom mozgu. Problem je u tome što različite studije, koristeći različite metode, izvlače zaključke na temelju aktivnosti različitih područja mozga. A sva istraživanja do sada izvedena su u umjetnom okruženju laboratorija, te su u njima sudjelovali ljudi koji su znali da sudjeluju u eksperimentu i koji su slijedili upute i lagali.
Nijedna studija nije istražila otkrivanje laži u stvarnim situacijama. Niti jedna vladina agencija nije utvrdila da ova metoda djeluje; niti jedno neovisno tijelo nije testiralo taj pristup. Pa ipak, ljudi kupuju izvješća o otkrivanju laži, umotana u glamur znanosti, kako bi pokušali dokazati svoje poštenje. U svibnju, dva odvojena slučaja završila su na sudovima. Jedan slučaj je ovisio o tome da li tehnologija djeluje. Na Saveznom okružnom sudu u Tennesseeju, optuženik u slučaju prijevare tvrtke Medicare je želio u dokaze uvesti fMRI izvješće o otkrivanju laži kako bi dokazao da nije imao namjeru počiniti prijevaru.
Nakon više od 12 sati vještačenja, sudac je zaključio kako dokazi ne mogu biti prihvaćeni. Zaključio je, ispravno, da je točnost metode nepoznata u stvarnim situacijama, da ne postoje standardi za primjenu ove metode, te da znanstvena zajednica općenito ne prihvaća ovu primjenu tehnologije. Drugi slučaj postavio je pitanje da li bismo trebali koristiti tehnologiju, čak i ako djeluje. Tužiteljica u civilnom slučaju na državnom sudu u Brooklynu željela je uvesti fMRI izvješće kako bi dokazala da njen glavni svjedok govori istinu. Sudac u tom slučaju presudio je da je vjerodostojnost svjedoka isključivo pitanje za porotu; vještačenje o vjerodostojnosti svjedoka bilo je nedopustivo, bilo ono pouzdano ili ne.
Ovi suci su donijeli ispravne odluke, ali nekoliko desetaka tisuća sudaca u Americi moglo bi se naći u situaciji da moraju odlučivati o ovoj tehnologiji, ponekad nakon što su saslušali dobre odvjetnike i vještake, a ponekad i ne. Što je još važnije, ta izvješća o otkrivanju laži možda utječu na milijune života izvan sudnice.
Prije nego što tehnologija dobije uporište u društvu, moramo u širem smislu odgovoriti na pitanja s kojima su se suočili ovi suci. Trebali bismo zabraniti ne-istraživačko korištenje ove tehnologije sve dok se ne dokaže da je metoda učinkovita i to rigoroznim, neovisnim znanstvenim ispitivanjima. Inače riskiramo da ćemo povrijediti ljude i okaljati ime neuroznanosti. Otkrivanje laži nije jedina uporaba skeniranja mozga za čitanje misli koju bi pravna struka mogla koristiti - znanstvenici rade i na otkrivanju boli, pristranosti i sjećanja. U konačnici možemo odlučiti da li ćemo odbiti ili prihvatiti ove tehnologije. Bilo kako bilo, moramo biti spremni na njih. » Potraži više...