Zašto je objavljivanje brzojava bilo ispravno
Nijedan urednik ne bi mogao odoljeti zovu da se domogne četvrt milijuna službenih poruka s ključnim pojedinostima o tome kako Amerika vodi svoju vanjsku politiku. Pa ipak, svaki urednik koji teži odgovornom novinarstvu mora oklijevati kad je riječ o objavljivanju brzojava američke diplomacije.
Ali što bismo trebali misliti o toj masi informacija koje nam je WikiLeaks istovario i koje tek slijede? U kojoj mjeri one prolaze rutinski test dobrog novinarstva? Vjerodostojnost mora uvijek biti na prvom mjestu. Mi definitivno ne znamo da li Wikijev odabir ukradenih poruka objektivno predstavlja cjelinu. Je li ocrnjivanje osobnosti stranih vođa, koje je privuklo toliko pozornosti, sporedno ili neizostavno za oblikovanje mišljenja o njima?
Informacija, da bi bila smislena, treba kontekst i perspektivu. Karakter Juliana Assangea teško da učvršćuje naše povjerenje. Očito je da "pravo javnosti na informaciju" nije ono što pokreće njega i njegove kolege, koji ostaju anonimni dok ispovijedaju vjeru u transparentnost za sve ostale. Oni ne razotkrivaju zavjeru oko afere Watergate. Njihova je ambicija jednostavno naštetiti Americi na bilo koji način.
U vezi s ranijim objavljivanjem 76.000 vojnih dokumenata o Afganistanu, gospodin Assange je govorio da će se njima otkriti ratni zločini, no uslijed nesmotrenosti samog Wikija pri objavljivanju identificirani su deseci Afganistanaca kojima se pripisuje pružanje obavještajnih podataka SAD-u, pa su dovedeni u situaciju da im Talibani odrube glave. To će biti odbojno mnogima koji bi voljeli da Assange bude optužen za izdaju. Međutim, to nisu dovoljni razlozi da urednik odbaci materijal ili da SAD zatraži podizanje optužnica prema Zakonu o špijunaži. » Potraži više...