Znanost se okreće istoku
Od svoje gospodarske reforme, koja je počela 1978. godine, Kina je prošla put od siromašne zemlje u razvoju do drugog najvećeg gospodarstva na svijetu. Kina je također izašla iz izolacije kako bi postala politička supersila. Njen uspon bila je jedna od najvažnijih globalnih promjena posljednjih godina: uspon Kine bio je najčitanija vijest desetljeća.
Pa ipak, kada se radi o znanosti i tehnologiji, većina ljudi i dalje zamišlja da je Kina zapela u prošlosti i zamišljaju si zemlju s ogromnim ljevaonicama čelika i silnim zadimljenim tvornicama. Ovo je možda bilo istinito prije par godina, ali to više nije slučaj. Vrlo tiho, Kina je postala drugi najveći proizvođač znanstvenog znanja u svijetu, ispred nje je samo SAD, status koji je postigla zapanjujućom brzinom.
Ako nastavi svojom sadašnjom putanjom, Kina će prestići SAD prije 2020. godine i, kao rezultat toga, svijet će izgledati vrlo različito. Povijesna znanstvena prevlast Sjeverne Amerike i Europe morat će se prilagoditi novom svjetskom poretku.
U 1998. godini, kineska proizvodnja istraživanja iznosila je oko 20.000 proizvoda godišnje. U 2006. godini dosegnula je 83.000, prestižući tradicionalne znanstvene snagatore kao što su Japan, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo. Prošle godine premašila je 120.000 proizvoda, odmah iza SAD-ovih 350.000.
Usporedimo li tu stopu rasta s SAD-om, gdje je proizvodnja istraživanja povećana za oko 30 posto u prošlom desetljeću, vidljivo je da uobičajene ideje o upravljanju znanosti jednostavno ne vrijede za Kinu.
Kina se ne bavi znanošću iza zatvorenih vrata; njena međunarodna suradnja raste. Gotovo 9 posto dokumenata čije je podrijetlo iz kineskih institucija imaju američkog koautora. Japansko i britansko koautorstvo također raste. Suradnja s južnom Korejom i Singapurom se gotovo utrostručila između 2004. i 2008. godine, a suradnja s Australijom također se povećala.
Što sve to znači? Kao prvo, pojava Kine kao znanstvene supersile više se ne može poricati, i prije se postavlja pitanje kada nego hoće li postati najplodonosniji svjetski proizvođač znanstvenog znanja. Možda još važnije, kineska regionalna suradnja koja se širi pokazuje da se azijske i pacifičke države više ne oslanjaju na veze s europskim i američkim institucijama koje su tradicionalno predvodile svijet znanosti.
Pitanje za EU i SAD na ulazu u novo desetljeće nije više bismo li trebali surađivati s Kinom, već što možemo staviti na stol kako bismo osigurali da Kina želi surađivati s nama. » Potraži više...