Ruska oporba ima priliku vratiti pravu politiku
Ruska prodemokratska kampanja izgubila je zamah u danima nakon neregularnih izbora u nedjelju, koji su očekivano vratili Vladimira Putina na mjesto predsjednika. Neki aktivisti se nadaju da će je oživjeti prosvjedima u središtu Moskve koji imaju za cilj privući i do 50.000 građana na ulice kako bi prosvjedovali protiv političke prijevare i korupcije. To je velika kocka. Za pobjedu u borbi za bolju demokraciju bit će potrebno više od mnogo ljudi na ulicama. Za nju je potreban osjećaj zajedničkog cilja između raznih oporbenih pokreta, a i mnogo napornog rada za izgradnju političkih struktura koje će joj dati trajnu vjerodostojnost.
Gospodin Putin, koji je dugo bio neosporavan i snažan čovjek, bio je prisiljen na značajne ustupke suočen s javnim nezadovoljstvom. Dana su obećanja da će političke stranke dobiti više slobode i moći se prijaviti na lokalne i državne izbore. Takve se prilike ne smiju propustiti, za razliku od 20 godina ranije kada je Boris Jeljcin otvorio prostor za demokratsko izražavanje. Bilo bi nerealno očekivati političko jedinstvo među snagama koje su protiv Putina. Njihove su lojalnosti i ambicije previše različite, u rasponu od krajnje lijevih do krajnje desnih, od socijalista do tržišnih liberala.
Oporba mora odoljeti iskušenju da provocira sukobe s vlastima djelovanjem izvan zakona. To bi samo potkopalo vjerodostojnost prodemokratskog pokreta među biračima koji očajnički žele živjeti u zemlji u kojoj se poštuje vladavina prava. Male su šanse da će današnji oporbeni pokret u nekom kraćem roku srušiti gospodina Putina. No, sada je otvoren put za promjene u svijetu dirigirane politike ruskog vođe. » Potraži više...
Medvedev predlaže kazneni progon zbog neuspjelih lansiranja
Ruski je predsjednik Dmitrij Medvedev u subotu povećao mogućnost kaznenog progona zbog svemirskih nezgoda nakon brojnih neuspjelih lansiranja koja su osramotila Rusiju. Ranije ovog mjeseca, sonda koja je projektirana da donese uzorke tla s Marsovog mjeseca Fobos zapela je u Zemljinoj orbiti, što je ostavilo prvu Rusku međuplanetarnu misiju nakon mnogo vremena gotovo bez šanse za uspjeh. Neuspjeh sonde dogodio se nakon manje od tri mjeseca nakon što je teretni brod koji je prevozio hranu i gorivo na Međunarodnu svemirsku postaju izgorio u atmosferi netom nakon lansiranja.
"Nedavni neuspjesi predstavljaju snažan udarac našoj konkurentnosti. To ne znači da se dogodilo nešto kobno, već samo znači da moramo provesti detaljan pregled i kazniti krivce", izjavio je Medvedev novinarima. "Ne sugeriram da ih se postroji ispred zida kao za vrijeme Staljina, već da ih se ozbiljno kazni financijski, odnosno, ako je pogreška očita, mogli bismo govoriti o disciplinskoj mjeri, pa čak i kaznenoj odgovornosti", rekao je.
Medvedev je i nedavno na sličan način pozvao na strogo kažnjavanje, nakon katastrofa čiji se uzrok mogao pripisati nemaru, korupciji i problemima s ruskom zapuštenom infrastrukturom, poput riječnog broda koji je potonuo u srpnju i u kojem su poginule 122 osobe. » Potraži više...
Mišljenja o nuklearnoj energiji
Od japanskog tsunamija i nuklearne katastrofe koju je on ubrzao u reaktoru Fukushime, države su izvukle tri različite vrste lekcija. Prvo, neke su odlučile da je nuklearna energija, koja je najmoćniji oblik "čiste" energije, gubitnički prijedlog. Sam Japan ima taj stav, barem za sada. U Japanu je gašenje nuklearne energije značilo i gašenje uredskih dizala i neonskih natpisa u cijeloj zemlji, te prebacivanje utakmica bejzbola s noći na dan.
Najdinamičnije zemlje u razvoju imaju drugačiji način gledanja na nuklearnu energiju. Kina nije promijenila mišljenje. Južna Afrika je samo nekoliko dana nakon incidenta u Fukushimi najavila da će povećati svoju nuklearnu proizvodnju. Veysel Eroglu, turski ministar zaštite okoliša, odbacio je rizike koji postoje u nastavku rada ove zemlje na svoja dva nuklearna postrojenja. Rekao je novinarima: "Ako vozite automobil, riskirate".
Promišljeniji stav koji se tiče nastavka takvih projekata izrazio je bivši ruski premijer Sergei Kiriyenko, koji je sada odgovorna osoba za nuklearni autoritet svoje zemlje. Govoreći na ruskom radiju, gospodin Kiriyenko je izjavio kako je impresioniran otpornošću 40 godina stare elektrane Fukushima. Dok se nadao da će nuklearna energija u budućnosti biti zamijenjena nečim sigurnijim, dodao je: "Apsolutno je jasno kako je, u smislu znanja i vještine stručnjaka, razvoj te buduće energije povezan s razvojem nuklearne energije".
Gospodin Obama je zauzeo treći stav. On je ili najrazumniji ili najstidljiviji. Gospodin Obama se suočava s ponovnim izborom pred biračkim tijelom koje iznova i iznova želi pravo na jeftinu energiju. On se nada da će promijeniti skepticizam oko nuklearne energije u vlastitu korist i korist Amerike tako što će zemlju pretvoriti u "prvog pokretača" alternativnih goriva. "Pomoći ćemo poduzetnicima da učine proboj s četiri bio-rafinerije nove generacije", kazao je predsjednik.
Tragedija u Fukushimi ojačala je trendove koji su dugo u tijeku. U ovom slučaju, njen učinak podsjeća na černobilsku katastrofu 1986. godine, koja je izazvala više propitivanja o nuklearnoj energiji na zapadu nego u Sovjetskom Savezu. Čini se kako svi žele profitirati od nuklearne energije, ali ne dijele isti apetit za rizikom. To će imati ekonomske i strateške posljedice. » Potraži više...
Demokracija 2,0
Kada odvagnemo posljedice WikiLeaks sage, i za vlade i za građane bi bilo pametno da se prisjete riječi zagovornika mirnih demokratskih promjena Gandhija: "Morate sami biti promjena koju želite vidjeti u svijetu". Puštanje u javnost tisuća tajnih američkih diplomatskih dopisa je mnogo više od obične priče o čovjeku koji je gurnuo svoj nos u poslove jedne supersile. Događaji u posljednjih nekoliko tjedana mogli bi označavati vrijeme kada su nove tehnologije ispunile obećanje da će promijeniti model demokracije.
WikiLeaks saga postavlja velika pitanja za građane. Posljednjih dana bili smo svjedoci općeg ustanka aktivista iz naslonjača koji su razljućeni ponašanjem vlade i poduzeća. Novi oblici protesta su sada mogući. Koji bi od njih trebalo štititi jednako gorljivo kao i slobodu govora?
Građani moraju moći slobodno pozvati svoje izabrane predstavnike na odgovornost i izražavati svoje nezadovoljstvo ponašanjem korporacija. No neke od taktika koje smo vidjeli - kao što su napadi distribuiranog uskraćivanja usluga (DDoS) koje su neki ljudi koristili kako bi srušili internetske poslužitelje - upitne su. Moglo bi se tvrditi da su one samo oblik internetskog prosvjeda te se ne razlikuju mnogo od tradicionalnih oblika građanskog neposluha. Ili ih možete usporediti s pljačkom.
Mi svesrdno podržavamo korištenje interneta kako bi se građanima pomoglo da se njihov glas čuje. No, dobri građani moraju djelovati unutar zakona, a dobre su demokracije utemeljene na dobrim zakonima, pa će možda biti potrebno osuvremeniti pravni okvir. Kamo sve to vodi? Kao minimum minimuma, demokratske vlade će se morati mijenjati pod pretpostavkom da bi sve što rade moglo procuriti u javnost. Vladina najbolja obrana protiv budućih otkrića jest da uvijek bude pravedna i poštena u svojim poslovima.
Građani se također moraju promijeniti. Ravnoteža moći možda naginje u njihovu korist, ali uz moć dolazi i odgovornost. Nitko ne zna kako će demokracija 2,0 izgledati, ali bit će drugačija. Bit će to cesta puna rupa, ali će se isplatiti pretrpjeti tu vožnju ako na kraju rezultat bude slobodnije i demokratskije društvo. » Potraži više...
Berlusconija čeka istraga zbog poroka
Silvio Berlusconi našao se pod istragom zbog sumnje da je platio za seks s tinejdžericom koja je radila kao plesačica u noćnom klubu i za zloporabu položaja jer je intervenirao kod policije kad je ona pritvorena prošle godine. Milanski tužitelji izjavili su kako je 74-godišnji talijanski premijer u petak obaviješten o istrazi i pozvan na saslušanje sljedeći tjedan.
Policija je pretražila prostore, uključujući dom Karime el Mahroug, Marokanke kojoj je bilo 17 godina kad se prvi put pojavila u novinskim naslovima prošlog listopada s pričama o tome kako se na milijarderovim zabavama igra "bunga bunga". Premijerovi saveznici optužili su pravosuđe za provođenje političke vendete, napominjući da su se vijesti o istrazi pojavile dan nakon što je ustavni sud objavio presudu koja bi mogla dovesti do nastavka sudskih postupaka u koje je Berlusconi uključen pod optužbama za korupciju i poreznu prijevaru u vezi s njegovim medijskim carstvom.
Pierluigi Bersani, vođa oporbenih Demokrata, pitao je dokle će talijanski gospodarski problemi biti gurani u stranu zbog Berlusconijevih osobnih nevolja nakon ranijih kontroverzija s prostitutkom i tinejdžerkom iz Napulja. Komentatori kažu da će i nastavak ove situacije vjerojatno izgledati kao politička slijepa ulica jer ni jedna strana u ovom trenutku ne želi riskirati izbore.
Berlusconijevi odvjetnici, obojica zastupnici u parlamentu, nazvali su istragu "apsurdnom i neutemeljenom" te "nezabilježenim uplitanjem" u njegov privatni život. Niječu da je spavao s tinejdžericom poznatom pod scenskim imenom Ruby Rubacuori (Ruby Srcolomka). Berlusconijeva mlada zubna higijeničarka, kojoj je pomogao da se probije u politiku, i dvije starije televizijske ličnosti uključene su u istragu zbog sumnje u poticanje prostitucije. Oni su opovrgnuli optužbe.
Odnos gđice Mahroug s Berlusconijem djelovao je prošle godine kao katalizator na neuspjele napore buntovnika unutar njegove stranke koji su htjeli rušiti vladu nakon što je isplivalo da je Berlusconi zvao milansku policiju 27. svibnja kad je saznao da je ona osumnjičena za krađu. On je izjavio kako je nazvao samo da pita kako je djevojka, vjerujući da se radi o rođakinji egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka.
Ministar unutarnjih poslova opovrgava da je Berlusconi zloporabio vlast kako bi djevojka bila oslobođena i smještena u skrb higijeničarke Nicole Minetti. Prije no što je odjeknula vijest o istrazi, Berlusconi je na jednom od vlastitih televizijskih kanala izjavio da ga progone. Gđica Mahroug izjavila je da je u veljači s devet drugih mladih žena bila pozvana na zabavu u Berlusconijevoj vili gdje joj je dao 7.000 EUR i ogrlicu. Porekla je ostale optužbe. » Potraži više...
Tuniski predsjednik svrgnut s vlasti
Val nasilnih prosvjeda koji je trajao mjesec dana svrgnuo je s vlasti predsjednika Tunisa, čime se na neobičan način završila 23-godišnja vladavina jednog od najvećih diktatora među arapskim čelnicima. Presretna masa ljudi slavila je u središtu Tunisa nakon što je Mohamad Ghannouchi, predsjednik vlade, putem televizije objavio da je preuzeo vlast od Zine al-Abidine Ben Alija, 74-godišnjeg predsjednika, za kojeg se vjeruje da je pobjegao iz zemlje.
Gospodin Ghannouchi obećao je političke i gospodarske reforme, no nije bilo jasno koliko će se zemlja približiti sustavu veće demokracije nakon kaotične tranzicije. Čini se da je tuniska vojska odigrala ulogu u događajima do kojih je došlo u petak, kada je proglašeno izvanredno stanje, a trupe okružile zračnu luku. No kraj doba Bena Alija rijedak je slučaj arapskog čelnika svrgnutog u pučkom ustanku. To će uplašiti diktatore iz regije, ali i dati nadu mlađim ljudima da je promjena moguća.
"Ovo je presudni trenutak. U tijeku je promjena režima", rekao je Najib Chebbi, čelnik oporbe, za francusku televizijsku postaju. "Ona mora dovesti do temeljite reforme i ljudima prepustiti odabir". Neredi su počeli prije mjesec dana prosvjedima nezaposlenih maturanata koji su se brzo širili od grada do grada i početkom tjedna doprli do Tunisa te zaprijetili opstanku režima Bena Alija.
Stanovništvo koje su ušutkivala ograničenja slobode govora iznenada je podiglo svoj glas. Velik bio bijesa bio je usmjeren prema obitelji gospodina Bena Alija jer je zbog priča o njihovoj korumpiranosti i pokušajima monopoliziranja gospodarske moći godinama raslo ogorčenje ljudi. "Srca su bila puna ljutnje", rekao je jedan tuniski analitičar. "Nakon što je strah nestao, svi elementi civilnog društva počeli su prosvjedovati".
U jednomjesečnim nemirima u zemlji od 10 milijuna stanovnika deseci ljudi su poginuli jer je policija pucala na prosvjednike. Vojska, koju ljudi poštuju više od policije, prošlog je tjedna raspoređena širom zemlje, no većinom je ostajala izvan gradova. Ranije u petak, gospodin Ben Ali još se uvijek očajnički održavao na vlasti objavivši da će raspustiti svoju vladu i održati izbore za šest mjeseci, a noć prije je obećao da se neće natjecati na predsjedničkim izborima 2014. godine. No tisuće Tunižana, uglavnom iz srednje klase, koji su izašli na ulice glavnog grada, nisu bili zadovoljni. "Odlazi, odlazi, odlazi... igra je gotova", uzvikivali su.
Spontane prosvjede nije organizirala opozicija jer su desetljeća represije oslabila političke stranke. Međutim, time se također povećala zabrinutost o onome što slijedi. Gospodin Ghannouchi, predsjednik vlade, bio je bliski pomoćnik gospodina Bena Alija i politikom je dominirala vladajuća stranka RCD. Na Al Jazeeri, svearapskom televizijskom kanalu, rečeno je da je gospodin Ben Ali napustio zemlju, ali da nije poznato gdje se nalazi. U Bijeloj kući u Washingtonu rečeno je da Tunižani imaju pravo odabrati svojeg čelnika i da će pozorno pratiti razvoj događaja. » Potraži više...
SAD zbraja gubitke u tjednu curenja informacija
Tjedan WikiLeaksa ostavio je iza sebe mnoštvo nezaboravnih slika. Vladimir Putin i Dmitry Medvedev, predsjednik vlade i predsjednik države koji u tandemu vode Rusiju, slikovito su prikazani kao Batman i Robin. Kralj Saudijske Arabije Abdullah navodno poziva na napad na Iran kako bi se "odsjekla glava zmije". Iznervirano američko veleposlanstvo u Rimu žali se na "rafal berluskonizama" kad talijanski predsjednik vlade malo previše žustro brani svog dobrog prijatelja Putina. Ali dugoročniji utjecaj curenja dokumenata koje je najavljeno kao najveće ikada - nekih 251.287 dokumenata - manje je jasan.
Sam WikiLeaks objavio je samo sićušan dio te ukupne brojke dokumenata: 667, zaključno s petkom poslijepodne. Kako ta skupina napominje pozivajući na prikupljanje novca kako bi se cijela akcija ubrzala: "Brzinom od jednog brzojava na sat, WikiLeaksu će trebati 28,6 godina da ih sve objavi". Uz takav tempo, brojnim će dokumentima biti skinuta oznaka tajnosti mnogo prije nego što ih WikiLeaks uspije objaviti. Jedna od posljedica puštanja informacija na takav način, kap po kap, jest preuveličavanje i iskrivljavanje nekih tvrdnji, poput govorkanja kojem su vjerodostojnost pružile riječi južnokorejskog zamjenika ministra vanjskih poslova da bi Kina mogla prihvatiti ponovo ujedinjenu Koreju. Puštanje takve goleme arhive u javnost, s druge strane, omogućilo je svijetu neusporediv uvid u ophođenje SAD-a prema njegovim saveznicima i partnerima. "Učinjena je šteta," jadao se William Burns, glavni američki profesionalni diplomat, koji je kao veleposlanik u Moskvi nadgledao slanje brojnih brzojava o Putinu koji su kasnije iscurili u javnost. "Tajnost razgovora je u samoj srži našeg rada kao diplomata, kao i kod novinara, liječnika, odvjetnika ili drugih zanimanja".
U jednom brzojavu Berlusconi je navodno okarakterizirao francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja kao silu "na zalasku". U drugom brzojavu Mohammed bin Zayed, prijestolonasljednik Abu Dhabija, navodno poziva na kopnenu invaziju Irana. Franco Frattini, talijanski ministar vanjskih poslova, nazvao je ovo curenje "11. rujna diplomacije". Recep Tayyip Erdogan, turski predsjednik vlade, rekao je: "Oni koji nas ocrnjuju zbog stvari koje nismo učinili slomit će se pod težinom vlastite klevete. Oni će biti uništeni". Tijekom proteklog tjedna američka državna tajnica Hillary Clinton provela je mnogo vremena ispričavajući se ministrima vanjskih poslova ili predsjednicima Francuske, Liberije, Kanade, Argentine, Kine, Pakistana, Saudijske Arabije i UK-a. Julian Assange, osnivač WikiLeaksa, često tvrdi da se bori za otvorenost i transparentnost. No u SAD-u je curenje potaknulo podršku povećanoj, a ne smanjenoj, kontroli službenih informacija. Objedinjavanje podataka prikupljenih putem različitih birokracija uvedeno nakon napada 11. rujna 2001. godine sada je ograničeno.
Saveznim zaposlenicima čak je rečeno da ne preuzimaju brzojave koje je objavio WikiLeaks. Novo republikansko vodstvo Predstavničkog doma već je zatražilo od gospođe Clinton da se izjasni o tome kako misli pojačati kontrole. Na kraju krajeva, bitan je i učinak na imidž SAD-a u cijelom svijetu. U jednom brzojavu Ministarstva vanjskih poslova navode se nova pravila obavještajne djelatnosti za ljudske resurse i čini se da se u njemu od američkih diplomata traži da prikupljaju informacije o svojim kolegama iz drugih država, do takvih pojedinosti kao što su njihovi brojevi kreditnih kartica. Sadržaj brzojava o kojem je riječ nije niti objašnjen niti je itko stao iza njega. Osim toga, i nema nekih dokaza o sumnjivim radnjama SAD-a - ili planovima koji bi se jako razlikovali od onih koji se promiču u javnosti. Kad je riječ o Iranu, diplomati traže alternative vojnom djelovanju. Kad je riječ o Rusiji, nastoje ostvariti suradnju s partnerom u kojeg nemaju potpuno povjerenje.
Sami brzojavi mogu se katkad očitati kao relikvije prošlog vremena: neformalni sažeci lokalnog tiska i tračeva. Takve poruke ne treba zamijeniti s vrednijim informacijama koje se prikupljaju u okviru američkog nacionalnog obavještajnog programa vrijednog 53 milijarde dolara. Pa ipak, reakcija javnosti na arhivu WikiLeaksa možda odražava reakciju nekih američkih dužnosnika dok čitaju obavještajna izvješća nakon stupanja na dužnost: "O Bože, zar nemamo ništa bolje?" » Potraži više...
Zašto je objavljivanje brzojava bilo ispravno
Nijedan urednik ne bi mogao odoljeti zovu da se domogne četvrt milijuna službenih poruka s ključnim pojedinostima o tome kako Amerika vodi svoju vanjsku politiku. Pa ipak, svaki urednik koji teži odgovornom novinarstvu mora oklijevati kad je riječ o objavljivanju brzojava američke diplomacije.
Ali što bismo trebali misliti o toj masi informacija koje nam je WikiLeaks istovario i koje tek slijede? U kojoj mjeri one prolaze rutinski test dobrog novinarstva? Vjerodostojnost mora uvijek biti na prvom mjestu. Mi definitivno ne znamo da li Wikijev odabir ukradenih poruka objektivno predstavlja cjelinu. Je li ocrnjivanje osobnosti stranih vođa, koje je privuklo toliko pozornosti, sporedno ili neizostavno za oblikovanje mišljenja o njima?
Informacija, da bi bila smislena, treba kontekst i perspektivu. Karakter Juliana Assangea teško da učvršćuje naše povjerenje. Očito je da "pravo javnosti na informaciju" nije ono što pokreće njega i njegove kolege, koji ostaju anonimni dok ispovijedaju vjeru u transparentnost za sve ostale. Oni ne razotkrivaju zavjeru oko afere Watergate. Njihova je ambicija jednostavno naštetiti Americi na bilo koji način.
U vezi s ranijim objavljivanjem 76.000 vojnih dokumenata o Afganistanu, gospodin Assange je govorio da će se njima otkriti ratni zločini, no uslijed nesmotrenosti samog Wikija pri objavljivanju identificirani su deseci Afganistanaca kojima se pripisuje pružanje obavještajnih podataka SAD-u, pa su dovedeni u situaciju da im Talibani odrube glave. To će biti odbojno mnogima koji bi voljeli da Assange bude optužen za izdaju. Međutim, to nisu dovoljni razlozi da urednik odbaci materijal ili da SAD zatraži podizanje optužnica prema Zakonu o špijunaži. » Potraži više...
Za Obamu, "promjena" bi sada mogla biti poruka samome sebi
Barack Obama slavno je izabran za predsjednika prije dvije godine zbog poruke da će donijeti promjenu u Washington. Nakon što je pretrpio "batine" na izborima ovaj tjedan, pitanje koje se postavlja je da li je gospodin Obama sposoban za promjenu. Glasači su izrazili prijekor planu gospodina Obame kada su predali kontrolu Zastupničkog doma republikancima i podrezali krila demokratima u Senatu. No, Obama je zadržao svoje općenito hladno držanje - i nije dao mnogo naznaka da namjerava značajno promijeniti svoj način rada. Iako je predsjednik izjavio kako je "mnogo razmišljao" o izbornom porazu, naveo je da smatra kako je problem više u komunikaciji nego u srži njegove politike.
"Donijeli smo niz vrlo teških odluka, ali odluka koje su bile prave u smislu napredovanja zemlje u hitnoj situaciji u kojoj smo imali rizik od klizanja u drugu Veliku depresiju", kazao je predsjednik na konferenciji za novinare u srijedu. Prethodni predsjednici koji su pretrpjeli slična poniženja pobijedili su na sljedećim izborima tako što su izmijenili svoju poruku. Kada je njegova stranka bila poražena 1994. godine, Clinton je napravio odmak prema centru, radio kompromis s republikancima i podržavao konzervativan plan socijalne reforme, smanjenje deficita i kontrolu kriminala.
"Predsjednik Clinton bio je vrlo agresivan - on je sklopio niz dvostranačkih sporazuma i okrenuo stvari naglavačke", izjavio je Mark Perm, anketar koji je pomogao gospodinu Clintonu da se oporavi od poraza 1994. godine. Gospodin Obama je otkrio da je čitao knjigu povjesničara Taylora Brancha o godinama koje je gospodin Clinton proveo u Bijeloj kući, iako ostaje za vidjeti hoće li i on slijediti taj primjer. "Pravo pitanje je hoće li ili neće predsjednik Obama učiti od onoga što birači kažu, jer dvije godine je dugo razdoblje u politici," kazao je gospodin Penn.
Jedna od glavnih "prodajnih" točki gospodina Obame tijekom izborne kampanje bila je njegova sposobnost da bude različit različitim ljudima. Ta osobina sada postaje teret. Administracija nema luksuz jednostavno promijeniti stajalište jer je i do sada bilo nejasno što u stvari zastupa. Većina predsjednika započela bi kadrovskom reorganizacijom, ali većina kadrovskih promjena kod gospodina Obame već je dobro naznačena.
Rahm Emanuel, njegovu borbeni predstojnik ureda, otišao je prošlog mjeseca da se kandidira za gradonačelnika Chicaga, a zamijenio ga je njegov povučeni zamjenik, Pete Rouse. Jim Jones, savjetnik za nacionalnu sigurnost, također je zamijenjen od strane svog zamjenika, Toma Donilona. Očekuje se da će se David Axelrod, jedan od najbližih pouzdanika gospodina Obame, i Jim Messina, zamjenik gospodina Rousea, vratiti u Chicago sljedeće godine kako bi pokrenuli ponovnu izbornu predsjedničku kampanju. Jedini pravi upitnik koji visi nad preostalim osobljem je hoće li ostati Patrick Gaspard, politički direktor.
Međutim, gospodin Obama zna što zna i misli što misli, pa će i dalje nastaviti gledati ravno naprijed. U godinama koje dolaze, povjesničari će reći ili da je imao čelične živce ili da nije bio sposoban učiti. » Potraži više...
Kan od Kine traži odgovorno ponašanje
Japanski premijer Naoto Kan od Kine je zatražio da se ponaša kao "odgovorni član" međunarodne zajednice i izrazio zabrinutost zbog vojnih težnji Pekinga. Svojim primjedbama tijekom političkog govora u petak gospodina Kan je ukazao na nezadovoljstvo divljačkom reakcijom Pekinga na zatočenje zapovjednika kineske ribarice koji se sukobio s japanskim brodovima obalne straže u spornim vodama.
Čvrsti stav Kine je kod njenih pomorskih susjeda izazvao strah što se tiče veće spremnosti Pekinga na korištenje njihovih diplomatskih i gospodarskih snaga u teritorijalnim sporovima. Nakon govora gospodina Kana očekuje se da će Japan nastojati ojačati svoj sigurnosni savez s SAD-om i biti oprezniji prema Kini nakon sukoba zbog ribarice. Kritizirali su ga zbog odluke tužitelja o oslobođenju zapovjednika nakon što je Peking obustavio kontakte među vladama na visokoj razini i zatočio četvoricu japanskih biznismena zbog navodnog snimanja vojnih objekata.
U svojem govoru na otvorenju jesenskog zasjedanja Dieta, gospodin Kan je jasno rekao da će Japan i dalje prisvajati sporne otoke Senkaku i njihovo more bogato resursima u kojem je došlo do sukoba. Gospodin Kan rekao je da bi obje strane nadalje trebale "postupati smireno", dodajući: "Nadamo se i očekujemo da će izjave i ponašanje Kine biti dolični njene uloge kao odgovornog člana međunarodne zajednice". Te primjedbe razlikuju se od prvog političkog govora gospodina Kana pred Dietom u lipnju, kada se na Kinu osvrnuo jedino obećanjem o jačanju veza. Međutim, u petak je rekao da je Japan "zabrinut zbog nedavnog jačanja obrambenih sposobnosti Kine, koje nisu dovoljno transparentne, kao i sve ambicioznijih pomorskih aktivnosti Kine u području od Indijskog oceana do Istočnog kineskog mora".
Kina je opovrgnula ponovno japansko prisvajanje otoka Senkaku, koji su na kineskom jeziku poznati kao skupina Diaoyu, u govoru gospodina Kana. Ministarstvo vanjskih poslova u Pekingu izjavio je da je zatočenje zapovjednika bilo "apsurdno, protuzakonito i nepravomoćno". Međutim, uz jasan znak da Kina želi smiriti spor, Ministarstvo vanjskih poslova nije spomenulo da želi da se Japan ispriča i plati odštetu.
Kineske vlasti još uvijek drže u pritvoru japanskog biznismena zatočenog prošlog tjedna, unatoč zahtjevima iz Tokija za njegovim puštanjem na slobodu. Gospodin Kan je izrazio svoju spremnost na ponovnu intervenciju na tržištima valuta. Vlada bi po potrebi poduzela "odlučne mjere" kako bi zaustavila svaku naglu aprecijaciju jena. Intervencijom Tokija od 15. rujna jen je pao više od 3 posto u odnosu na dolar, ali je nakon toga uspio dosta porasti. » Potraži više...
Uspon i pad velikih sila
Shakespeareov Julije Cezar u svojoj blizini želio je imati debele ljude jer su mršavi i gladni ljudi bili opasni. Ako se isto načelo može primijeniti na međunarodne odnose, ovotjedna vijest da je Kina prestigla Japan, drugo najveće gospodarstvo u svijetu, u smislu nominalnog bruto društvenog proizvoda, trebala bi biti dobro prihvaćena u ostatku svijeta. No nominalni BDP je nažalost loše mjerilo onoga što predstavlja zadovoljnu državu koja nikome ne prijeti. Bolje ali nesavršeno mjerilo je dohodak po stanovniku. Budući da je dohodak po stanovniku Kine u iznosu od 3.678 dolara još uvijek manji od desetine istog dohotka u Japanu, Cezaru bi ta prekretnica dala malo utjehe, s obzirom na to da je Kina očito vrlo siromašna zemlja unatoč impresivnoj nedavnoj stopi rasta.
Frustrirajuća je povijesna činjenica da su promjene velikih sila u globalnom gospodarstvu opasne. One se obično podudaraju s ekstremnim financijskim poremećajima, valutnim turbulencijama i trzavicama u trgovini. Razlog tome je taj što je nadobudni novi dečko u susjedstvu obično protekcionistički nastrojena zemlja vjerovnik nesklona ponijeti međunarodnu odgovornost razmjernu svojoj gospodarskoj snazi.
Prisjetite se prijelaza s britanske na američku hegemoniju nakon Prvog svjetskog rata. Nakon 1918. godine, SAD je odbio Sporazum iz Versaja, povukao se iz Lige naroda i nije sudjelovao u odštetama Njemačke, iako je prikupljao ratne dugove od saveznika. Britanski liberalni stav prema trgovini omogućio je SAD-u da postigne veliki trgovinski višak. U međuvremenu, mlade i neiskusne Savezne rezerve provodile su ekspanzivnu monetarnu politiku u burnim dvadesetima, nerazborito pokušavajući poduprijeti slabašnu funtu.
Kada je FED 1929. godine prekasno probušio nastali balon, dobu jazza je iznenada došao kraj, banke su propale i uslijedila je depresija. SAD je svoj problem nedovoljne potražnje izvozio u ostatak svijeta no nije osigurao vodstvo kako bi se spriječilo izbijanje katastrofalnih konkurentnih devalvacija i nije htio preuzeti ulogu globalnog vjerovnika koji predstavlja krajnju mogućnost bankama koje su propadale.
Sljedeći primjer je poslijeratni Japan. Gospodarski rast u Japanu predvodio je izvoz, pokretao ga je podcijenjeni jen i subvencije za izvoznike. Taj je model funkcionirao dok Japan nije postao velika gospodarska sila. No do kasnih 1960-ih Japan je bilo drugo najveće gospodarstvo na svijetu. Imao je i ogromni trgovinski višak s SAD-om. Međunarodni napori da se riješi neravnoteža i stabilizira precijenjeni dolar u doba Reagana doveli su do neželjenih posljedica - intervencija Japana u odnosu na tečaj jena i dolara postigla je isti učinak stvaranja balona kako i napori FED-a da 1927. godine podupre britansku funtu. Pucanje balona dovelo je do 20 godina gospodarske stagnacije.
Slično tome, izazov Kine u odnosu na SAD pokreće izvoz, a njezin suficit tekućeg računa najviše pridonosi prevelikoj štednji u Euroaziji koja je dovela do napuhavanja kreditnog balona i globalne neravnoteže u pozadini financijske krize. No unatoč njezinom uspjehu, gospodarski model Kine generira rasipno preveliko investiranje i premalo daje običnim ljudima, čiji je udio osobne potrošnje u BDP-u najmanji u Aziji. U zemlji s dvoznamenkastom stopom rasta, rast zaposlenosti iznosi bijednih 1 posto na godinu, dok su stvarni prinosi štednje negativni. Kao i kod Japana na njegovom vrhuncu, gospodarstvo osigurava lošiju kvalitetu življenja nego što bi se moglo zaključiti prema iznosima dohotka po stanovniku, pri čemu onečišćenje, namirnice niske kvalitete i loši radni uvjeti prijete zdravlju.
Rast Kine koji predvodi izvoz i pokreće podcijenjeni renminbi moguć je samo zato što su SAD i ostale zemlje s deficitom bile spremne nagomilati velike dugove kako bi financirale potrošnju kućanstava, a sada i državnu potrošnju. Problem leži u tome što dobivena neravnoteža nije održiva jer se približava trenutak kad će dug postati prevelik. Kao što Charles Dumas iz tvrtke Lombard Street Research tvrdi u "Globalisation Fractures", novoj knjizi o neusklađenosti politika vodećih industrijskih zemalja, politički odgovor na krizu previše se usmjerio na financijske probleme umjesto na globalnu neravnotežu. » Potraži više...