Vremenska prognoza

MobileTran

Apple predstavio novi iPad

Na pozornici u sjedištu tvrtke Apple u Cupertinu, Tim Cook je predstavio najnoviji iPad, kojeg je tvrtka jednostavno nazvala "novi iPad", bez sufiksa. "Učinjena su nevjerojatna poboljšanja na temeljnim značajkama uređaja", izjavio je. Kao što se i očekivalo, uređaj ima 9,7-inčni "retina zaslon" visoke razlučivosti od 2048x1536 točaka. Sve što radite jednostavno će izgledati zapanjujuće. Ekran ima razlučivost od 264 točke po inču, te 44 posto veću zasićenost boja od uređaja iPad 2. Pokreće ga novi čip Apple A5X, koji ima četiri grafičke jezgre.

I kamera je dobila nadogradnju, sada ima automatsku kontrolu ekspozicije, senzor s 5 megapiksela, leću s pet elemenata, prepoznavanje lica, infracrveni filtar i procesor za fotografije ugrađen na čip. To je u suštini ista kamera kao u uređaju iPhone 4S. Može snimati video u rezoluciji 1080p, uz stabilizaciju slike i poništavanje šuma. Također dolazi s podrškom za glasovne naredbe, značajkom koju je Android imao gotovo od predstavljanja. To nije Siri, ali podržava američki engleski, britanski engleski, australski engleski, francuski, njemački i japanski.

Unatoč svim tim hardverskim nadogradnjama, Apple tvrdi da baterija još uvijek traje 10 sati. Kućište je debljine 9,4 mm (debljina uređaja iPad 2 iznosi 8,8 mm), a malo je teži od prethodnika sa svojih 635 g (u odnosu na 613 g). Dostupne boje su crna i bijela, a cijena će biti 499 dolara za model s 16 GB memorije, 599 dolara za model s 32 GB memorije i 699 dolara za model s 64 GB memorije. 3G verzije će navedenim redoslijedom imati cijene od 629 dolara, 729 dolara i 829 dolara. » Potraži više...

Jonathan Ive, arhitekt iPad-a

Vrijednost iPhonea ili iPada nije u samom predmetu, unatoč njegovoj cijeni. Vrijednost su informacije koje su u njemu pohranjene: fotografije, glazba, članci s vijestima, sve dostupno na pokret prstom. Sam je predmet s tim na umu i dizajniran: elegantan je, gladak i iznad svega jednostavan, pa iskustvo određuje ono što se nalazi u njemu. Arhitekt uređaja je introvertiran i gotovo nevidljiv velikoj većini ljudi koji posjeduju jednu od njegovih kreacija. No, unutar Appleovog dizajnerskog studija, Jonathan Ive je kompleksan i moćan, baš kao i unutrašnje komponente njegovih kreacija.

Rođen u Londonu, uvijek je kao dijete rastavljao stvari. Njegova se znatiželja razvila u interes za izradu predmeta. Nakon što je diplomirao, kraće je vrijeme radio za jednu konzultantsku tvrtku u Londonu gdje je dizajnirao sve, od češljeva do televizora. Apple je bio među njegovim klijentima, a uskoro ga je ta tvrtka pozvala u Kaliforniju. Ove godine Jonathan obilježava 20. obljetnicu rada u tvrtki.

Apple ga je zaposlio 1992. godine, ali njegov rad nije postao poznat sve dok se Jobs nije vratio u tvrtku 1997. godine, kada su njih dvojica postali bliski suradnici. Jobs je Jonathanu dao kreativnu slobodu i vrijeme za istraživanje dizajna i ulaganje u resurse. On je putovao u Kinu i Japan i nadgledao dizajn tvornica koje su izrađivale metal i staklo za Appleove proizvode. "Ako sam imao duhovnog partnera u Appleu, to je Jonathan", rekao je Jobs svom biografu Walteru Isaacsonu. "On je inteligentna osoba na sve moguće načine".

No, u očima je drugih Jonathanov glavni talent bio sposobnost upravljanja svojim odnosom s Jobsom, pa čak i njegovo iskorištavanje za vlastito napredovanje. "Jonathan je vrlo, vrlo politička osoba", rekao je bivši zaposlenik Applea. "Ne želite ga preveslati jer ćete izgubiti praktički sve". Ono što ostaje za vidjeti je kako će se Jonathan snaći bez Jobsa, pod vodstvom novog izvršnog direktora Tima Cooka, biznismena koji je donedavno u Appleovoj hijerarhiji bio ravnopravan Jonathanu. » Potraži više...

Novi se iPad može zagrijati do visokih temperatura

Najnoviji iPad tvrtke Apple može se zagrijati do čak 47 stupnjeva Celzija za vrijeme igranja akcijskih igara - što je daleko viša temperatura od onih na starijim verzijama ovog tableta. Korištenjem termalne kamere, inženjeri su zabilježili vrlo visoke temperature i na prednjoj i na stražnjoj strani novog iPad-a za vrijeme igranja grafički intenzivnih igara. Te su temperature bilo mnogo više nego na uređaju iPad 2. Moderne video igre imaju tendenciju tjerati procesor i grafičke čipove do krajnjih granica, što uzrokuje visoke radne temperature.

Prvi su se kupci složili da se novi model doista čini toplijim od prethodnih tableta. Neki su čak razmatrali vraćanje svojih uređaja, zabrinuti da bi zagrijavanje moglo postati problem. Apple je izjavio da se ti ljudi ne moraju brinuti. Spomenuvši mnoge vrhunske komponente unutar svojeg najnovijeg tableta, glasnogovornica tvrtke Apple, Trudy Muller, izjavila je da su temperature unutar normalnih okvira.

Tvrtka nije potvrdila da se novi iPad tijekom rada doista zagrijava više od prethodne generacije, unatoč činjenici da su to mnogi dokazali. Apple ne navodi precizne termalne specifikacije, ali specifikacije na internetskoj stranici tvrtke pokazuju da novi iPad može raditi na temperaturama okoline do 35 stupnjeva Celzija. Stranica ne navodi koja je temperatura previsoka. » Potraži više...

Samsung Galaxy S3 mogao bi biti predstavljen u travnju

Samsung za svoj pametni telefon Galaxy S3 razmatra predstavljanje u travnju. Samsungov predsjednik za kinesku regiju, Kim Young-ha, izjavio je kako tvrtka još uvijek ima za cilj predstavljanje u travnju. "U cilju povećanja prodaje uređaja Galaxy S3, kao i uređaja Galaxy Note koji je već sada vrlo popularan u Kini, tvrtka razmatra pomicanje vremena predstavljanja uređaja Galaxy S3 sa svibnja na travanj", izjavio je Kim.

Ranije je izvješće sugeriralo kako je trenutno predviđeno da ovaj pametni telefon bude predstavljen 22. svibnja. Uz HTC-ovu seriju pametnih telefona "One" koja bi trebala biti predstavljena sljedeći mjesec, Samsung je nesumnjivo pod pritiskom da što prije predstavi svoj Galaxy S3, iako bi mobilni operateri u SAD-u mogli predstavljati prepreku. Značajke uređaja Galaxy S3 bit će zaslon dijagonale 4,8 inča i razlučivosti 1920x1080 točaka, četverojezgreni procesor Exynos, operacijski sustav Android 4.0 i iznimno tanko kućište izrađeno od keramike. » Potraži više...

Najjeftinije tablet računalo na svijetu

Najjeftinije tablet računalo na svijetu, koje je u prodaji po cijeni od svega 35 dolara, predstavljeno je u Indiji u posljednjem pokušaju da se ovo gospodarstvo u nastajanju odmakne od toga da bude centar proizvodnje s jeftinom radnom snagom i postane gospodarstvo štedljivih inovacija za kupce s nižim primanjima. Predstavljanje uređaja "Aakash" osmišljeno je kako bi unaprijedilo e-učenje i pomoglo Indiji u rješavanju problema u obrazovanju. Također je osmišljeno kako bi premostilo digitalnu podjelu zbog koje ovo treće po veličini gospodarstvo u Aziji zaostaje za svojim konkurentnim tržištima u nastajanju zbog pristupa internetu.

Indijska vlada planira prodati 100.000 jedinica gotovog proizvoda učenicima u srednjim školama za 35 dolara. U međuvremenu, korisnici će moći kupiti maloprodajnu verziju za oko 60 dolara. "Aakash" ima ekran iste veličine kao i 7-inčni Amazonov "Kindle Fire", ali posjeduje manje sofisticirane značajke. Uređaj smanjene cijene dodatno će dati podršku projektu "One Laptop Per Child" (jedno prijenosno računalo po djetetu), kojeg je pokrenuo profesor Nicholas Negroponte, a koji ima za cilj isporučiti prijenosna računala cijene od 100 dolara djeci u siromašnim zemljama.

"Aakash", kojeg je razvila tvrtka DataWind, mala tvrtka sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu u vlasništvu kanadskog poduzetnika, radi na Googleovoj platformi Android, dolazi s memorijskom karticom od 2 GB u utoru koji podržava do 32 GB, te dva USB priključka. Uređaj će također imati WiFi povezivost. To bi moglo potaknuti korištenje interneta u zemlji u kojoj je ono još uvijek na vrlo niskoj razini. » Potraži više...

Koliko je tablet računala "Kindle Fire" prodao Amazon?

Iako nemamo službeni odgovor iz Amazona, jedan je istraživač tržišta koji prati prodaju 7-inčnog Amazonovog tablet računala danas ponudio procjenu. "Naša je procjena da je Amazon do sada prodao 850.000 jedinica izravno putem svojih internetskih stranica. Ukupna će prodaja biti znatno veća", izjavio je Carter Nicholas, predsjednik uprave tvrtke eDataSource. Amazon je možda prodao čak 2 milijuna ili više uređaja do sada ako uzmemo u obzir sve prodajne kanale. Ti su drugi prodajni kanali državne trgovine na malo poput tvrtke Best Buy, gdje je Fire sada naveden kao najbolje prodavano tablet računalo. "Fire se dobro prodaje", rekla je glasnogovornica tvrtke Best Buy. Pravi će brojevi biti poznati kasnije ovog mjeseca, kada Best Buy objavi zaradu.

Do sada je Amazon izjavio da su čak i prije vikenda prazničke kupovine već prodali milijune uređaja iz nove obitelji Kindle. Nicholas je potaknuo na oprez usred cjelokupne euforije oko uređaja Kindle Fire. "Ako Amazon prodaje Kindle Fire jeftino, onda im je bolje da preko tog tablet računala prodaju mnogo knjiga, filmova, glazbe i aplikacija", rekao je. Također je rekao kako će te podatke prikupiti uskoro. » Potraži više...

Novi bi preklopnik mogao poboljšati elektroniku

Istraživači sa Sveučilišta u Pittsburghu izumili su novu vrstu elektroničkog preklopnika koji obavlja elektroničke logičke funkcije unutar jedne molekule. Ugradnja takvih elemenata koji se sastoje od jedne molekule mogla bi omogućiti manje, brže i energetski učinkovitije elektroničke sklopove. Ovaj je novi preklopnik mnogo bolji od postojećih koncepata koji slijede isti princip.

Preklopnik je otkriven eksperimentiranjem s rotacijom trokutastog klastera tri atoma metala koje je na okupu držao atom dušika, a koji je bio u potpunosti zatvorena unutar kaveza koji se sastojao isključivo od ugljikovih atoma. Metalni klasteri zarobljeni unutar šupljeg ugljikovog kaveza zapravo mogu rotirati između nekoliko struktura pod stimulacijom elektrona. Ova rotacija mijenja sposobnost molekule da provodi električnu struju, time prebacujući između više logičkih stanja bez promjene sfernog oblika ugljikovog kaveza.

Ovaj koncept također štiti molekulu pa ona može funkcionirati bez utjecaja od strane vanjskih kemijskih spojeva. Zbog njihovog konstantnog sferičnog oblika, prototipove molekularnih preklopnika moguće je integrirati u računalne arhitekture za masivnu paralelnu obradu podataka, kao građevne blokove nalik na atom i veličine jednog nanometra. » Potraži više...

Video kamere mogu spriječiti sudare bespilotnih letjelica

Ako će bespilotne letjelice ikada nadzirati cestovni promet, bit će im potreban način za automatsko izbjegavanje drugih zrakoplova. Ovo je ključno u slučaju da bespilotna letjelica izgubi radio kontakt sa svojim pilotom na zemlji. Međutim, radarski sustavi koji su potrebni za detekciju drugih zrakoplova za većinu su laganih bespilotnih letjelica preteški.

Oebadeepta Dey sa Sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu ima moguće rješenje. Ako bespilotne letjelice lete samo po dobrom vremenu, kada vizualna pravila letenja laganim zrakoplovima dopuštaju let bez radara, ovaj je problem moguće riješiti. Video-kamere i softver za obradu slike mogu pomoći pri detekciji i izbjegavanju drugih zrakoplova, kaže Dey.

Njegov je tim napisao softver koji primjenjuje tri filtra na ulaz video podataka na bespilotnoj letjelici. Prvi od njih otkriva odstupanja u kontrastu na nebu koja bi mogla biti zrakoplovi u daljini. Drugi odvaja udaljene zrakoplove od ptica i sličnih objekata - prema njihovom obliku. Treći zatim prati kretanje objekta kako bi ustanovio je li stabilan i leti li kao zrakoplov, a ne kao ptica, čime se uklanjaju pogrešna prepoznavanja. U ranim je testovima tim postigao uspješnost od 98 posto u prepoznavanju zrakoplova na udaljenostima do 8 kilometara. » Potraži više...

Trodimenzionalna televizija bez posebnih naočala

Trodimenzionalna je televizija doživjela velik marketing prije gotovo dvije godine, no tehnologija ima jedno veliko ograničenje: gledatelji trebaju posebne naočale kako bi doživjeli 3D efekt. Sada marketinški stručnjaci tvrde da ova tehnologija nikada neće zaživjeti ako gledatelji ne budu u mogućnosti u potpunosti odbaciti naočale. Iako je 3D tehnologija bez naočala dostupna za male zaslone na pametnim telefonima i prijenosnim igraćim konzolama, ti uređaji koriste LCD zaslone s pozadinskim osvjetljenjem koji su veliki potrošači baterije.

U novije vrijeme, znanstvenici su počeli koristiti diode koje emitiraju svjetlost (LEDs - light-emitting diodes), a koje više obećavaju. Trenutno razvijaju autostereoskopski 3D koristeći sićušne prizme koje će proizvoditi 3D slike bez naočala. Budući da ove diode emitiraju svjetlost zbog organskih spojeva koji svijetle kao odgovor na električnu struju, one mogu biti tanje, lakše i fleksibilnije od LCD-a. U svojem najnovijem pokušaju, istraživači su koristili niz prizmi na zaslonu kako bi stvorili poseban filtar za svjetlost.

Koristeći takvu matricu prizmi - koju znanstvenici nazivaju "Lucius prizmom" - oni su mogli prikazati objekt na zaslonu koji se mogao vidjeti samo kada ga se gledalo iz određenog kuta. Manipulirajući intenzitetom svjetla, znanstvenici su uspjeli na istom zaslonu prikazati dvije posve različite slike - jednu za lijevo oko gledatelja, a drugu za desno oko. Promatranje dvije slike istovremeno stvara osjećaj dubine koji mozak percipira kao 3D - a sve bez pomoći posebnih naočala. » Potraži više...

Senzori mogu nadzirati integritet građevina

Tijekom 2011. godine, bezbrojne su zgrade bile evakuirane, a radnici su morali provjeravati jesu li stabilne. Većina objekata još se uvijek pregledava samo golim okom. Kako bi ubrzali taj proces i učinili ga točnijim, znanstvenici istražuju elektroničke kože, evolucijske algoritme i druge sustave koji mogu pratiti integritet mostova, zgrada, brana i drugih građevina u stvarnom vremenu.

Kako bi automatski otkrili sićušne nepravilnosti i odaslali njihovu preciznu lokaciju, građevinski inženjer Simon Laflamme s Tehnološkog instituta u Massachusettsu i njegovi kolege osmišljavaju "kožu s osjetom" - koja se sastoji od fleksibilnih "zakrpa" koje je moguće nalijepiti na područja na kojima će se vjerojatno pojaviti pukotine i zatim ih neprestano nadzirati. Formiranje pukotina uzrokovalo bi mali pokret u betonu ispod zakrpe, što bi uzrokovalo promjene u električnom naboju koji je pohranjen u koži s osjetom, a koja je izrađena od rastezljive plastike pomiješane s titan oksidom.

Robotičar Hod Lipson na Sveučilištu Cornell i njegovi kolege razvili su računalni model koji simulira netaknutu strukturu i pokreće algoritme koji dalje razvijaju ovaj model sve dok on ne odgovara podacima koje daju senzori, a što može otkriti širi opseg štete. Ostali još uvijek nisu uvjereni u prednosti ovih projekata. "Zasad ne postoji dovoljan broj istraživanja i dovoljna količina podataka koji bi u ekonomskom smislu podržali kontinuirano i pravovremeno održavanje", kaže Laflamme. Drugi problem mogle bi biti dugoročne performanse sustava, koje je tek potrebno proučiti, osobito u teškim uvjetima - što je tema za buduća istraživanja. » Potraži više...

Kome trebaju banke ako imate mobilni telefon?

Uz pametne telefone koji osvajaju svijet, telefoni koji samo mogu odašiljati i primati glasovne pozive i tekstualne poruke mogli bi se činiti poput relikvije iz davnog doba. Pa ipak u istočnoj Africi, jednostavni telefoni poput ovih mijenjaju lice gospodarstva, zahvaljujući uslugama "mobilnog novca" koje se šire regijom. Korištenjem mogućnosti slanja tekstualnih poruka ugrađene u GSM sustav kojeg koristi većina mobilnih mreža, ove usluge omogućavaju ljudima bez bankovnog računa ili kreditne kartice da koriste telefon kao elektroničku lisnicu koja se može upotrijebiti za pohranu, slanje ili primanje gotovine.

Diljem svijeta, oko 2,5 milijarde ljudi nema pristup bankarskim uslugama, prema njujorškom Financial Access Initiative, konzorciju sveučilišnih istraživača ekonomije. Ali milijun tih ljudi ima mobitel, i za njih je mobilno bankarstvo privlačna opcija.

To radi ovako: vi platite u gotovini vašem lokalnom predstavniku - često u najbližoj trgovini na uglu, ako živite u gradu - koji zatim napuni vaš mobilni bankovni račun korištenjem sigurnog oblika SMS poruka. Taj novac se može prenijeti na drugu osobu slanjem SMS-a na njihov račun mobilnog telefona. Ljudi bez mobilnih bankovnih računa mogu primiti uplate u obliku tekstualnog koda koji se može proslijediti njihovom lokalnom predstavniku, a koji ga zatim razmjenjuje za gotovinu.

Sustav se oslanja na ono što je poznato kao sustav nestrukturiranih podataka dodatnih usluga (USSD) koji je ugrađen u GSM mobilnu mrežu. Za pristup mobilnoj bankarskoj usluzi, korisnici moraju unijeti broj i lozinku u telefon, tako da bi bilo koji novac koji je na njemu pohranjen trebao biti siguran čak i ako je telefon izgubljen. Sustav međutim nije potpuno siguran i propusti u GSM standardu bi mogli, barem u teoriji, omogućiti upad kradljivcima.

Za neke ljude ovaj je sustav slamka spasa. "Da nemam mobilni telefon, bila bih vrlo siromašna," kaže Neyasse Neemur, udovica s četvoro djece koja živi u okrugu Turkana u sjevernoj Keniji. "Sada mogu prodavati ribu." Neemur se prihvatila ribolova u srpnju prošle godine, no ostvarivanje koristi je bilo malo problematično, posebno zato što ljudi iz okruga Turkana obično ne jedu ribu. Stoga je morala sušiti svoj ulov i prodavati ga drugdje. Kamion koji vozi na relaciji Etiopija-Tanzanija prolazi jednom tjedno kroz njeno selo, i ona je dogovorila s vozačem da prevozi ribu nekoliko stotina kilometara južno na tržnicu u Kisumu, gdje njena rodbina prodaje ribu. "Dobivam prijenos novca odmah," kaže Neemur. "Zatim mogu platiti za školovanje svoje djece i za hranu."

Da li će mobilni novac doživjeti uzlet u SAD-u i Europi tek treba vidjeti: u ovim područjima beskontaktne platne kartice već se reklamiraju kao alternativa gotovini. Ali za milijune ljudi u siromašnijim zemljama, mobilni novac se pokazuje kao tehnologija koja mijenja život i izvlači ljude iz siromaštva. » Potraži više...

Električna energija iz vašeg tijela

Listovi napravljeni od materijala koji proizvodi napon kada ga se savija mogli bi generirati električnu energiju iz pokreta ljudskog tijela. Prethodni materijali su bili ili previše kruti ili previše neučinkoviti da bi bili praktični kao savitljivi generatori električne energije. Sada su dva istraživačka tima riješila problem korištenjem drugačijih pristupa. Materijali bi mogli omogućavati da medicinski implantati u budućnosti sakupljaju vlastitu električnu energiju, pomoću pulsiranja arterija, na primjer.

Yi Qi i Michael McAlpine sa sveučilišta Princeton razvili su način da omekšaju obično nefleksibilan kristal olovo-cirkonat-titanat (PZT), koji je jedan od najučinkovitijih poznatih piezoelektričnih materijala. "Ljudi su mislili da je to kristal; nikad nisu razmišljali da li bi ga mogli učiniti fleksibilnim," kaže McAlpine. No obojica su otkrila da kada se vrlo tanak sloj keramike uzgoji na čvrstom supstratu i izreže u vrpce debljine oko 5 mikrometara, dobiveni materijal se može savijati.

Te "nanovrpce" su poput vlaknastih optičkih kabela napravljenih uz uporabu stakla, kaže McAlpine. S obzirom da su duge i tanke, one se i dalje mogu savijati unatoč tome što su načinjene od materijala koji je u većim količinama krut. Vrpce su pričvršćene za vodljivu silikonsku gumu kako bi se proizveo fleksibilni list koji pretvara kretanje u električnu energiju i to upola dobro kao tradicionalni, kruti PZT.

Nasuprot tome, Chieh Chang i Liwei Lin s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu su stvorili vlakna od piezoelektričnog polimera nazvanog PVDF. Polimer se obično izrađuje u listovima, ali istraživači su ga uspjeli pretvoriti u vlakna provlačenjem rastaljenog materijala kroz mlaznicu pomoću električnog polja. Ova tehnika obično rezultira s vlaknom iznutra uz nasumično orijentirana polja naboja koja su odgovorna za korisna svojstva materijala, što vodi do toga da se njihove izlazne vrijednosti međusobno poništavaju.

Kada je testirano više od 40 uzoraka, vlakna su se pokazala sposobnima za pretvaranje 12,5 posto mehaničke energije koja se koristila za njihovu deformaciju u električnu energiju. Neka su uspjela vratiti i 20 posto. Lin kaže da ih to čini konkurencijom konvencionalnom filmu od krutog PZT-a. "Uporaba savitljivih materijala otvorit će novo polje mehaničkog sakupljanja energije," kaže Xudong Wang sa Sveučilišta Wisconsin u Madisonu, koji kaže da se "suvišne" pokrete često zanemaruje kao izvor energije.

McAlpine kaže da bi se fleksibilni piezo materijali bilo koje vrste mogli koristiti za izradu generatora napajanih pokretima, kako bi se produljio vijek trajanja baterija u medicinskim uređajima poput pacemakera. "Mogli biste čak i eliminirati bateriju u potpunosti." kaže on. » Potraži više...

Fikcija za robote

Kako računalni program čita roman? Kako bi saznali razgovarali smo s Jonom Adamsom. Jon Adams, kritičar književne kritike, je istraživač u Školi ekonomije u Londonu.

Ubacili ste roman The Kilburn Social Clubby od Roberta Hudsona u program za analizu teksta. Zašto? Htio sam vidjeti kako će se računalni program koji je obično korišten za analizu i sažimanje činjenica nositi s fikcijom. Program koji sam koristio se zvao Alceste, koji djeluje tako da gleda koliko se često riječi pojavljuju jedna kraj druge.

Koji je bio rezultat? Uspio je identificirati središnje teme romana - nogomet, posao i romantika. Ali nije mogao razlikovati mjesto radnje i zaplet; četvrta tema koju je pokupio bila je "hodanje u Londonu", zato što su likovi potrošili dosta vremena hodajući gradom raspravljajući filozofske ideje.

Hoće li program biti sposoban razlikovati između književnih djela Shakespearea i popularne fikcije kao što su romani Dana Browna? Ne, program je samo sposoban reći o čemu se radi u knjizi. To je u redu kod činjenične proze ili neka djela fikcije kada je knjiga zapravo o tome o čemu nominalno je, ali mnogi romani imaju višestruke slojeve značenja.

Hoćemo li ikada moći programirati računalo ili robot za čitanje između redaka kako bi pronašlo slojevita značenja u romanu? To se počinje događati sada. Možete učiniti nešto što se zove lematizacija, gdje program ima različite oblike i sinonime za svaku riječ. Uzmite britansku i irsku ragbi momčad Lions (lavovi), na primjer - znate kako ragbi igrač ne može stvarno biti lav tako da to mora biti metafora. Možete zamisliti treniranje računala da prepozna metafore, ali nije jasno da li bi ono što biste dobili na kraju moglo ikada biti više od ponavljanja onoga što ste stavili unutra.

Mislite li da je korisno za književnu kritiku da bude tretirana znanstveno? Otkad je književna kritika postala samostalna disciplina, ljudi su je pokušavali učiniti nepristranim tehničkim postupkom. U 1960-ima, ruski lingvist Roman Jakobson mislio je da je otkrio znanstveni način za mjerenje onoga što je on nazvao "literarnost". Saznao je da su francuski pjesnik Baudelaire i ruski pjesnici koje je proučavao imali ovu kvalitetu i sve je to bilo veoma uzbudljivo dok nije upotrijebio analizu na reklamnim sloganima i novinskim reklamama i dobio isti rezultat.

Ovo je strah "zlatne guske" - da kreativnost neće raditi ako je rastavimo. Ipak možda bi druga strana računala koja čitaju romane - računala koja pišu romane - mogla rasvijetliti kreativni proces. Imamo određen dokaz da će računalo obaviti iznenađujuće dobar posao - barem sa smišljanjem zapleta. Već se može kupiti softver koji piše scenarije i daje vam zaplet, koji djeluje jer postoji samo ograničeni broj priča koje će nam biti zanimljive. Za robota, bilo bi lakše pisati romane nego ih čitati. Računalo koje piše romane bi učinilo mnogo za demistificiranje postupka kreativnosti. Ja sam u potpunosti za to, samo mislim da nećemo naći uvjerljivu znanstvenu potvrdu koja će poduprijeti to što neku knjigu smatramo "književnom" a drugu ne. » Potraži više...

Aplikacije će odrediti budućnost iPad-a

S obzirom na to da je cijena Appleovog iPad uređaja osjetno veća od malih prijenosnih "netbook" računala, njegov će uspjeh uvelike ovisiti o kvaliteti sadržaja medija i programa koji će se moći pokrenuti na uređaju. Programeri su požurili kako bi napravili izmjene na aplikacijama izvorno dizajniranima za Appleov iPhone, koji koristi isti osnovni softver, u pokušaju da iskoriste 9,7-inčni ekran. Izdavači knjiga, novina i časopisa su se pridružili velikom eksperimentu, jer u iPad-u vide protutežu Amazonovom popularnom "Kindle" čitaču e-knjiga.

No najočitija atrakcija za suvremenog digitalnog korisnika koju Apple ima na umu je video - a ovdje je tvrtka podbacila. Appleov izvršni direktor Steve Jobs pridobio je filmske i televizijske studije iz Hollywooda s porukom sličnom onoj koju je upotrijebio i ranije, kako bi pridobio glazbenu industriju za iPod uređaj i iTunes elektroničku trgovinu. Ali ovaj put je gospodin Jobs podbacio. Rast u filmskoj industriji je usporen, ali industrija nije u istom škripcu kao glazbena industrija.

Problem je što iPad ne može dostaviti većinu video zapisa koji već postoje na internetu u besplatnom obliku. Razlog tome je što Appleovi sustavi ne podržavaju Flash, Adobeov računalni program koji stoji iza većine velikih internetskih portala i ostalih popularnih odredišta, kao što je YouTube. To je ostavilo Apple u borbi za uvjeravanje vlasnika internetskih stranica da usvoje nove standarde za prikaz videa bez Flash tehnologije.

Neki su poslušali, te ih Apple navodi na vlastitoj internetskoj stranici. Ali drugi ili stavljaju malu količinu materijala u svoje aplikacije ili traže korisnike da plate više nego što bi platili na iPhone uređaju. Potrošači su obično voljni platiti za do najviše pet internetskih stranica s vijestima. Neki analitičari su kazali da ako iPad doživi uzlet onda će više proizvođača video sadržaja pokušati doći do ljudi njegovim korištenjem. Ali uz manje video zapisa nego što je bilo predviđeno, moglo bi potrajati i više godina dok se ne stvori kritična masa. » Potraži više...

Prometni sustav bez sudara

Bob je šestogodišnje dijete. Stoji na sredini hotelskog parkirališta i, što je zastrašujuće, ja vozim ravno prema njemu. Umjesto da pritisnem kočnicu, spuštam nogu na papučicu gasa. Uz samo 10 metara do cilja, red crvenih svjetala zasvijetli preko mog vjetrobranskog stakla i čuje se zvuk koji pišti visokom frekvencijom. Trenutak kasnije, kočnice se automatski aktiviraju i automobil se zaustavlja tik do Bobovog trbuha.

To je ono čemu Bob služi. Lutka veličine djeteta mi je upravo pomogla testirati prvi automobilski sustav koji može predosjetiti neizbježan sudar s pješacima i zakočiti automatski ako to ne učini vozač. Upravo prolazi posljednja testiranja prije nego što ga u svibnju predstavi švedski proizvođač automobila Volvo u svojem novom modelu S60.

Ovaj sustav u Volvu omogućuju sofisticirani senzori koji se zasnivaju na kamerama, radaru i laserima. Ti senzori već omogućavaju vozačima prilagodljivu kontrolu krstarenja, koja mijenja brzinu automobila kako bi se održala sigurna razdaljina od vozila ispred, kao i tehnologiju poput poluautonomnog sustava parkiranja. Pa ipak, prema Jonasu Ekmarku, istraživaču u Volvu kraj Gothenburga, ovo je samo početak.

Ekmark kaže da sada ulazimo u eru u kojoj će vozila prikupljati i informacije u realnom vremenu o vremenskim uvjetima i opasnostima na autocesti kako bi se te podatke iskoristilo za učinkovitiju potrošnju goriva i učinilo život vozaču manje stresnim, te povećalo sigurnost za sve korisnike ceste. "Naš dugoročni cilj je prometni sustav bez sudara," kaže Ekmark.

U konačnici, to znači zaobilaženje potrebe da ljudi budu iza volana - proizvodnjom automobila koji voze sami. Alan Taub, potpredsjednik u poduzeću General Motors, očekuje da ćemo vidjeti poluautonomna vozila na autocesti do 2015. godine. Bit će im potreban vozač za upravljanje po prometnim gradskim ulicama ili kompleksnim raskrižjima, ali jednom kada budu na autocesti ona će moći upravljati, ubrzavati i izbjegavati sudare bez ikakve pomoći. Nekoliko godina kasnije, predviđa on, vozači će moći skinuti ruke s volana u potpunosti: "Vidim potencijal za proizvodnju potpuno autonomnih vozila do 2020. godine." » Potraži više...

Cilj robota je učiniti društvene mreže sigurnima za djecu

Možda i jesu maleni, slatki i krzneni, ali nisu puke igračke. Interaktivni "društveni roboti" nazvani "Petimi" dizajnirani su da pomognu zaštititi djecu dok stječu prijatelje na društvenim mrežama.

Petimi, koji će se početi proizvoditi kasnije ove godine, usmjereni su na djecu između 7 i 10 godina starosti. Djeca će moći prihvatiti nove online "prijatelje" samo ako su njihovi Petimi prethodno dovedeni u fizički kontakt, kako bi se zaštitili od internetskih zlostavljača i pedofila koji se pretvaraju da su djeca. Uređaji rade u sprezi s online društvenom mrežom po imenu "Petimo-World" u kojoj su predstavljeni avatarima. Stiskanjem svojih fizičkih Petima, ili pritiskanjem tipki na njima, djeca mogu slati poruke ili "poklone" svojim online prijateljima.

Roditelji su obaviješteni svaki put kada je izvršen zahtjev da prijateljstvom i mogu blokirati pristupe koji ih zabrinjavaju, tako da djeca mogu vidjeti i vršiti interakciju isključivo s online avatarima odobrenih prijatelja. "Internet i tekstualne komunikacije su samo mali dio ljudske komunikacije s kojom smo se razvili," kaže izumitelj uređaja, Adrian David Cheok na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru. "Želim koristiti nove medije kako bih pomogao u razvoju prirodnijih oblika komunikacije ljudi. Petimo je jedan korak u tom smjeru." 18 posto djece u SAD-u između 8 i 10 godina starosti koristi internetske stranice za socijalno umrežavanje. Čak je 3 od 10 djece bilo podvrgnuto zlostavljanju dok je bilo na internetu. U ožujku, vodeći policajci u Ujedinjenom Kraljevstvu pozvali su internetske stranice za socijalno umrežavanje da ugrade standardnu "tipku za paniku" projektiranu od strane Centra za internetsku zaštitu i sprječavanje iskorištavanja djece na svim stranicama. Roditelji koji su sudjelovali u testiranju Petima u Singapuru ove godine rekli su kako potreba da djeca fizički sretnu one osobe s kojima žele online interakciju smanjuje njihove strahove od opasnosti koju predstavljaju stranci. Dok će se uređaji u početku koristiti samo s "Petimo-World-om", Cheok se nada da će se s vremenom moći koristiti za sigurniji pristup drugim društvenim mrežama. » Potraži više...

Pionir ATM tehnologije i drugih bankarskih inovacija

John Shepherd-Barron, koji je nedavno umro, je osoba koju se nadaleko smatralo izumiteljem automatiziranog brojača novca - ATM-a - ili bankomata. Sada u upotrebi od strane milijuna ljudi diljem svijeta, ATM je opisan od strane Paula Volckera, bivšeg predsjednika američkih Federalnih rezervi, kao jedini vrijedan izum koji je proizašao iz industrije financijskih usluga tijekom godina. Bilo je to za vrijeme kupanja jedne subote navečer 1965. godine, nakon što je stigao do svoje banke samo minutu poslije zatvaranja zbog ručka, kada je Shepherd-Barron imao svoj "eureka trenutak". Ako možete dobiti čokoladicu iz stroja u bilo koje doba dana, zašto ne i novčanice?

S obzirom da je bio izvršni direktor tvrtke De La Rue Instruments, dio londonske grupe koja je tiskala čekove i novčanice, osmislio je ček presvučen slojem ugljika-14, ili radiougljika. Kada se kombinira s osobnim identifikacijskim brojem - PIN-om - to će omogućiti stroju identifikaciju klijenta. Kada mu je rečeno da je ugljik-14 blago radioaktivan, odgovorio je suhim škotskim humorom: "Otkrio sam da biste trebali pojesti 136.000 čekova da bi to imalo neki utjecaj na vas." U petak nakon njegove inspirativne kupke nabasao je na višeg člana uprave banke Barclays i zamolio ga za 90 sekundi njegovog vremena. Bilo je potrebno 85 sekundi da čovjek iz Barclaysa kupi ideju. Misleći na svoj broj službe u vojsci, Shepherd-Barron razmatrao je šesteroznamenkasti PIN broj, ali je njegova žena Caroline smatrala da bi ona i drugi ljudi mogli imati poteškoća pri pamćenju više od četiri znamenke. I tako je rođen četveroznamenkasti PIN broj te je postavljen prvi bankomat izvan banke Barclays u Enfieldu, sjeverni London, 27. lipnja 1967. godine. Prozvan "robot blagajnik", davao je 10 novčanica od jedne funte, što je, kako je Shepherd-Barron primijetio, "bilo dovoljno za dobar, divlji vikend u one dane." Službeno je nazvan DACS - De La Rue Automatic Cash System. Izraz ATM je izmišljen kasnije.

Kada je Shepherd-Barron 2005. godine od kraljice nagrađen Ordenom Britanskog carstva zbog "usluga u bankarstvu", još je jedan Škot, James Goodfellow, stupio naprijed. I on je igrao ključnu ulogu u razvoju bankomata. Gospodin Goodfellow svakako je zaslužan za podizanje bankomata na višu razinu jer je razvio kodirane plastične kartice i tehnologiju kompjuteriziranih PIN-ova koja se sada koristi u gotovo dva milijuna bankomata.

Ali globalna udruga ATM Industry Association - ATMIA - nema sumnji. Ona daje zasluge Shepherd-Barronu za izum prvog funkcionalnog bankomata i opisuje ga kao "tehnološkog vizionara". Također ga je usporedila s Alexanderom Grahamom Bellom, izumiteljem telefona. » Potraži više...

Biogorivo se okreće zdravijoj prehrani

Gozba je pri kraju za proizvođače biogoriva. Njihovo navodno čisto, zeleno gorivo je pojelo neke od najčešće ubiranih usjeva, kao što su kukuruz, repa i soja, što je dovelo do kontroverze i prosvjeda diljem svijeta. Sada je industrija sve više prisiljena jesti slabiju hranu: nejestive otpatke koji preostanu iz drugih industrija. Ali sada pronalazi načine da pretvori te otpatke u dobru večeru.

Biogoriva prve generacije su žrtve vlastitog uspjeha. Razgovor o klimatskim promjenama i energetskoj sigurnosti je doveo do sve većeg uzgajanja usjeva kako bi se napunili spremnici za gorivo umjesto želudaca, što je dovelo do rasta cijena hrane i promjena u korištenju zemljišta.

Tako je sada cilj učinkovito pretvoriti takozvane "izvore druge generacije" - travu, drvo, papir i nejestive otpatke usjeva hrane - u biogoriva. Jedan od glavnih biogoriva je bioetanol, koji bi mogao dopuniti ili čak zamijeniti benzin kao prijevozno gorivo. Cijeđenje smislene količine bioetanola iz tog otpada je izazovno ali ne i nemoguće. U izvješću prošle godine, Organizacija biotehnološke industrije, lobistička grupa sa sjedištem u Washingtonu, procijenila je da bi biogoriva druge generacije mogla smanjiti godišnji američki uvoz nafte za gotovo 70 milijardi dolara do 2022. godine. SAD je uvezao nafte za energiju u vrijednosti 24,7 milijardi dolara i to samo u siječnju 2010. godine.

Bruce Dale iz Državnog sveučilišta u Michiganu u East Lansingu je još više optimističan. On smatra da bi biomasa druge generacije mogla, u teoriji, stvoriti 350 milijardi litara biogoriva godišnje - što je zapravo ekvivalentno svom američkom uvozu nafte.

Kako bi se to učinilo, moraju se pronaći načini za razbijanje celuloze koja tvori nejestive stanične stjenke zelenih biljaka u lako probavljiv oblik koji se može pretvoriti u šećere pomoću enzima. Ti šećeri tada mogu biti fermentirani u bioetanol. Dale i njegovi kolege razvili su tehniku pod nazivom širenje vlakana uz pomoć amonijaka (AFEX) za koju tvrdi da može pretvoriti preko 90 posto celuloze u biogorivo. AFEX uključuje dodavanje biomase u komoru ispunjenu amonijakom na temperaturi od 100°C i uz do 20 puta veći atmosferski tlak. Nakon 5 minuta pritisak se eksplozivno ispušta, a kombinirani učinak vrućeg amonijaka i brzog smanjenja pritiska razbija stanične stjenke, rastavljajući njena celulozna mikrovlakna.

To olakšava enzimima put do molekula celuloze, što znači da ih više može biti pretvoreno u šećer. Na kraju, ti su šećeri podvrgnuti fermentaciji uz pomoć plijesni ili bakterija kako bi se proizveo bioetanol ili druga biogoriva. Tehnika proizvodi 300 litara biogoriva od tone biljnog materijala, kaže Dale, u usporedbi s oko 160 litara po toni korištenjem postojećih komercijalnih tehnika.

Microbiogen, tvrtka sa sjedištem u Lane Coveu, Novi Južni Wales, Australija, provela je deset godina razvijajući soj pivskog kvasca, Saccharomyces cerevisiae, za fermentacijsku fazu koji je jedinstven po tome što je jedini genetski nemodificirani soj koji može uspijevati na ksilozi kao i glukozi. "Potencijalno dobivamo oko 200 litara etanola plus 80 do 90 kilograma viška visoko-proteinskih gljivica po toni otpada biljnog materijala," kaže Philip Bell iz Microbiogena.

Tvrtka planira uzgajati dodatne sojeve gljivica koje bi, uz proizvodnju biogoriva, mogle biti korisne kod pravljenja vina, kuhanja, pečenja i proizvodnje zdrave hrane. Prodaja viška gljivica bi trebala pomoći da druga generacija biogoriva postane ekonomičnija, kaže Bell. "Pretvaranje ksiloze u biomasu gljivica se čini u najmanju ruku jednako vrijednim, ako ne i više, od njenog pretvaranja u etanol," kaže on. Ako je on u pravu, industrija biogoriva bi uskoro mogla postati poznata kao dobavljač hrane umjesto nepoželjnog potrošača. » Potraži više...

Arhitektura mikroprocesora - više jezgri

Manji tranzistori mogu se brže prebacivati između stanja "uključeno" i "isključeno" kako bi predstavljali 0 ili 1, što čini čipove bržima. Ali frekvencija takta - broj instrukcija koje čip može obraditi u sekundi - stala je na 3 do 4 GHz jer su čipovi dosegli gornju granicu zagrijavanja.

Želja za još boljim performansama unutar granica zagrijavanja i frekvencije takta navela je projektante da smjeste više procesora, ili jezgri, na sam čip. Svaka jezgra radi jednako brzo kao i prethodni procesori, ali budući da rade paralelno mogu obraditi više podataka u zadano vrijeme i troše manje električne energije, proizvodeći manje topline. Najnoviji mikroprocesori za osobna računala danas imaju 6 fizičkih jezgri.

Najsnažnija superračunala na svijetu imaju tisuće jezgri, ali kod potrošačkih proizvoda, korištenje čak i nekoliko jezgri na najučinkovitiji način zahtijeva nove tehnike programiranja. Osnove paralelnog programiranja razrađene su za superračunala tijekom 1980-ih i 1990-ih, pa je izazov stvoriti jezike i alate koje programeri mogu koristiti za potrošačke aplikacije. Microsoft Research, na primjer, stvorio je F# programski jezik. Institucije kao što je sveučilište u Illinoisu također slijede paralelno programiranje za višejezgrene čipove.

Uskoro bi stolni i mobilni uređaji mogli sadržavati desetke i više paralelnih procesora, koji bi pojedinačno mogli imati manje tranzistora od sadašnjih čipova, ali općenito raditi brže kao grupa. » Potraži više...

Računala preuzimaju glavnu ulogu proučavanjem uzoraka

Razmotrimo jednostavan problem kod pokušaja utvrđivanja radi li se u nekom dokumentu o pingvinima, pticama neletačicama. Logično bi bilo potražiti ključnu riječ pingvin. To je riječ koja snažno određuje značenje. Međutim, ta "snažna informacija" nije savršena; postoji velika mogućnost da su dokumenti koji sadrže tu riječ zapravo o istoimenoj izdavačkoj kući ili o protivniku Batmana i Robina. Snažna informacija je tek donekle snažna. Ali razmotrite drugi pristup i uzmite skup slabih informacija, skup "slabih" riječi koje nam pojedinačno ne bi pomogle da otkrijemo o čemu se u dokumentu radi: crno, bijelo, neletačica, riba, more, led.

Mnoge internetske stranice dizajnirane su i prilagođene milisekundu po milisekundu izravno od strane računala, dok se radnja koju vrši korisnik dijeli na uzorke koji će potaknuti prodaju. Računalo, bez da mu se nešto kaže unaprijed, može raščlaniti bazu korisnika tako da svaka podskupina ostvari korisničko iskustvo koje će najvjerojatnije polučiti uspjeh. Na primjer, prema ženama koje žive same, posjeduju mačke, žive na Manhattanu i spajaju se na Internet tijekom dana, potrebno se odnositi na određeni način.

Pristup može zvučati radikalno, ali porast prodaje od 8 do 20 posto može se postići jednostavno tako da se računalu dopusti da traži uzorke u stvarnom vremenu. Tipično, pretraživanje AltaViste može rezultirati tisućama rezultata, od kojih mnogi neće biti relevantni za upit korisnika. Zbog veličine i široke pokrivenosti takvih baza podataka može biti teško brzo i učinkovito pronaći relevantne informacije, koristeći ograničene dostupne funkcije pretraživanja.

Razvijeni su inteligentni agenti (programi) za pretraživanje kako bi se osiguralo rješenje ovog problema. Inteligentni agenti mogu koristiti tzv. "spider" ("pauk") tehnologiju koju koriste tradicionalni internetski pretraživači, te je upotrijebiti na nove načine. Tipično, ove alate korisnici mogu istrenirati za internetsko pretraživanje određenih vrsta informacijskih resursa. Inteligentni agent može biti autonoman - tako da je sposoban donositi prosudbe o vjerojatnoj relevantnosti materijala.

Autonomija pruža čitav spektar različitih inteligentnih agenata koji udovoljavaju različitim potrebama pretraživanja. Autonomne agente se trenira unošenjem nekoliko rečenica o vašem predmetu interesa u okvir na zaslonu; zatim se agenti puste na Internet da krenu tražiti relevantne dokumente. Ti se dokumenti ocjenjuju prema njihovoj uočenoj relevantnosti u odnosu na teme koje ste odabrali.

Autonomija vam omogućava stvaranje različitih agenata u potrazi za različitim temama. Svaki agent mora biti pojedinačno treniran, a zatim ga se pušta na internet povlačenjem na internetsku ikonu na zaslonu. Agent će potom započeti pretraživati web stranice u potrazi za vašom određenom temom. Dok pretražuje, vidjet ćete kako se na zaslonu pojavljuje grafička karta internetskih stranica koje pretražuje dok prelazi s jednog poslužitelja na drugi. Nakon što je vaš agent završio pretragu, prikazat će popis internetskih stranica koje je pronašao. Nakon toga možete pregledati te stranice i prihvatiti one koje se čine relevantne za vaše potrebe. Autonomija će stvoriti bazu podataka za internetske stranice koje ste prihvatili i koristiti te informacije kako bi unaprijedila svoju pretragu sljedeći put kad zatražite pretragu na tu određenu temu. » Potraži više...

"Cijevni robot" promjenjivog oblika mogao bi pomoći pri operacijama srca

Kirurški robot koji može mijenjati svoj oblik kako bi sigurno zaobišao vitalne organe i putovao unutar arterija mogao bi jednog dana poštedjeti srčane bolesnike od rizika otvorene operacije srca. Instrumenti koji su trenutačno u uporabi ili su kruti i poput igle, tako da se njima može manevrirati samo u ravnoj liniji, ili su pak fleksibilni pa ne mogu prenositi nikakvu silu na tkivo.

"Kateteri su odlični, ali oni su kao mekani rezanci," kaže Pierre Dupont, biomedicinski inženjer sa Sveučilišta u Bostonu. "Oni prate zakrivljenosti i konture, ali imaju ograničenu kontrolu na vrhu".

Sada su Dupont i njegov tim otkrili način za kombiniranje upravljivosti fleksibilnog katetera s krutošću igle. Nazvan robotom od koncentričnih cijevi, koristi tehnologiju koja se oslanja na niz teleskopskih zakrivljenih cijevi. Budući da se svaka cijev nastavlja i savija iz prethodne, robot može poprimiti formu većeg broja zmijastih oblika, omogućavajući laku navigaciju unutar arterije, a istovremeno je dovoljno krut da prenosi snagu iz ruke kirurga u ciljano područje.

Robot bi mogao uvelike proširiti spektar postupaka koji se mogu provoditi putem minimalno invazivne kirurgije. Na primjer, mogao bi se koristiti za obavljanje određenih operacija na srcu koje trenutačno zahtijevaju otvorenu operaciju na srcu, tako da robot dođe do srca kroz vratne vene. Ovaj robot od koncentričnih cijevi sastoji se od tri lagano zakrivljene cijevi od legure nikla, od kojih je svaka široka par milimetara. Kirurzi unaprijed određuju put kojim žele ići, a zatim odabiru kombinaciju prethodno zakrivljenih cijevi koje će omogućiti robotu da preuzme oblike koji su potrebni da bi slijedio taj put.

Pomoću elektromotora, svaka cijev se može okretati neovisno, te je u mogućnosti teleskopski se uvući i izvući iz drugih cijevi. Kirurg koristi palicu za upravljanje kako bi kontrolirao uređaj, uz pomoć softvera koji pomaže u planiranju puta i usmjeravanju robota. Na svom vrhu robot ima visokorazvijenu mogućnost vršenja trodimenzionalnih zahvata, a može biti opremljen brojnim alatima koji će se koristiti za vrijeme operacije.

Postoji iznimna potreba za boljim mogućnostima vršenja kirurških zahvata i ove se cijevi čine priličnim napretkom. Ali potvrditi da je softver robota siguran - i da nije sklon smrtonosnim, naglim pokretima - bit će velik izazov. » Potraži više...

Društvene mreže otkrivaju vaš identitet

Kada se prijavite za članstvo u grupi na internetskoj stranici neke društvene mreže, možda otkrivate više nego što ste mislili. Eksperimentalna internetska stranica uspjela je identificirati imena osoba koje posjećuju društvenu mrežu, prikupljajući informacije o grupama kojima pripadaju. To je trik kojeg bi marketinški timovi i varalice rado kopirali.

Stranica za "njuškanje" informacija iskorištava činjenicu da vaš web preglednik vodi evidenciju o internetskim adresama koje ste posjetili. Vlasnici internetskih stranica mogu pretraživati te informacije skrivajući popis internetskih adresa u programskom kodu za svoju internetsku stranicu. Kada netko pristupi toj stranici, njegov preglednik otkriva vlasniku internetske stranice koje su od skrivenih adresa već posjetili.

Grupe sa članstvom unutar društvenih mreža imaju različite internetske adrese. Štoviše, imena članova grupe javno su dostupna. Gilbert Wondracek s Tehničkog sveučilišta u Beču u Austriji prikupio je sa svojim kolegama podatke o 6500 grupa, koje sadrže 1,8 milijuna korisnika, na Xingu, poslovno usmjerenoj društvenoj mreži sa sjedištem u Hamburgu u Njemačkoj. Nakon analize podudaranja između popisa članova procijenili su da se 42 posto korisnika može jedinstveno identificirati prema grupama koje posjećuju. Istraživači su zatim napravili internetsku stranicu koja je kod korisnika čitala povijest pregledavanja Xing adresa. Kad su zamolili 26 prijatelja i kolega koji koriste Xing da je isprobaju, uspjeli su identificirati njih15.

Nakon ovog eksperimenta, Xing je počeo dodavati slučajne brojeve na adrese koje se koriste za pristup grupama s članstvom. Xingov poslužitelj ignorira dodatne brojeve, ali oni zbunjuju napade od strane internetskih stranica poput ove. Arvind Narayanan, računalni znanstvenik na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji, strahuje da to ne može biti dovoljno za obranu od sličnih napada, pogotovo ako se koristi više društvenih mreža i drugih web stranica na kojima postoje grupe sa članstvom. Malo je vjerojatno da će sve takve stranice koristiti slučajne znakove za prikrivanje adresa, ističe on. » Potraži više...

Skype bi mogao stati na kraj prisluškivanju poziva

Skype, internetski servis za telefonske pozive kojeg je nedavno preuzeo eBay Inc., omogućava besplatne glasovne pozive i razmjenu instant-poruka između korisnika. Za razliku od drugih glasovnih internetskih servisa, Skype pozivi su enkriptirani - kodirani pomoću složenih matematičkih operacija. To ih čini naizgled nemogućim za prisluškivanje, iako tvrtka ostavlja to pitanje donekle otvorenim.

"Skype je postao popularan ne zato što je siguran, nego zato što je jednostavan za korištenje," rekao je Bruce Schneier, šef tehnološkog odjela tvrtke Counterpane Internet Security Inc. Skype su osnovali švedski i estonski poduzetnici koji su stvorili mrežu za razmjenu datoteka Kazaa, koja je bila predmetom nekoliko sudskih tužbi od strane glazbene industrije.

Skypeov softver za osobna računala distribuira se besplatno. Članovi ne plaćaju ništa za međusoban razgovor preko računala, ali plaćaju naknadu za povezivanje s ljudima koji koriste telefone. Skypeov softver se također ugrađuje u prijenosne uređaje nalik na mobitele koji će raditi u dometu bežičnih internetskih "vrućih točaka".

"To je prilično siguran oblik komunikacije, koji zaista cijenite ako pričate s ljubavnicom, ali ako Al Qaida priča preko Skypea vjerojatno imate drukčije mišljenje", rekao je Monty Bannerman, izvršni direktor tvrtke Verso Technologies Inc. Njegova tvrtka izrađuje opremu za pružatelje internetskih usluga, uključujući softver koji može prepoznati i blokirati Skype pozive.

Stručnjaci za sigurnost nisu sasvim uvjereni da je Skype siguran kao što se čini, jer tvrtka nije dala na uvid svoju tehnologiju. No, prema Schneieru, ako je Skype enkripcija i slabija nego što se vjeruje, ona će i dalje otežavati načine prisluškivanja širokih razmjera poput onih po kojima je poznata Agencija za nacionalnu sigurnost, pri kojima se istovremeno provjeravaju tisuće ili milijuni poziva u potrazi za određenim za određene frazama. Čak i poziv sa slabom enkripcijom prisilio bi prisluškivača da utroši sate rada na računalu pokušavajući probiti zaštitu.

Kurt Sauer, Skypeov glavni povjerenik za sigurnost, rekao je kako ne postoji "stražnji ulaz" koji bi dozvolio vladi da zaobiđe enkripciju poziva. U isto vrijeme, kazao je kako Skype "u potpunosti surađuje sa svim zahtjevima nadležnih tijela u skladu sa zakonom." Nije htio dati detalje o tipu suradnje. Američko Ministarstvo pravosuđa nije odgovorilo na pitanja o svojim stavovima o Skype enkripciji. » Potraži više...

Umreženi zračni jastuk mogao bi spašavati skijaše

Lavine nisu baš nečujne, ali još uvijek mogu zateći neustrašive skijaše nespremne. Pa ipak, zahvaljujući sustavu umreženih zračnih jastuka, prijatelji će sada biti u mogućnosti priskočiti u pomoć.

Sustavi zračnih jastuka za lavine (eng. avalanche airbag systems - ABS) postali su uobičajeni dio opreme za skijaše van uobičajenih staza. Dva zračna jastuka, upakirana u ruksak, napušu se povlačenjem žice, povećavajući volumen skijaša i povećavajući njihove šanse da ostanu blizu površine tijekom lavine. Problem je u tome što neki skijaši ne uspijevaju aktivirati svoje ABS sustave, kaže Bernhard Budaker s Fraunhoferovog instituta za proizvodnju, inženjerstvo i automatizaciju u Stuttgartu u Njemačkoj.

Budaker je stoga prilagodio sustav aktivacije ABS-a tako što je omogućio bežičnu umreženost skupina zračnih jastuka, na način da se aktivacijom jednog jastuka aktiviraju svi jastuci jedne skupine. Ovi novi ABS-ovi uparuju se u skupine tako da se jednostavno međusobno dotaknu, a mogu se postaviti tako da ih može aktivirati samo jedna osoba, na primjer, vođa skupine.

Uređaj se sada može kupiti. To je sjajna ideja, kaže prognozer lavina Hans-Jiirg Etter. Ovi zračni jastuci stvarno funkcioniraju, kaže on, "ali iz nekog razloga, ljudi koji ih nose aktiviraju ih tek u malom broju slučajeva". » Potraži više...

Srebro i voda zajedno postaju nevidljivi

Kada je J.K. Rowling opisala plašt nevidljivosti Harryja Pottera kao "tekuć i srebrnast", vjerojatno nije mislila baš na posrebrene nanočestice koje lebde u vodi. No, jedan tim teoretičara vjeruje da može napraviti prvi mekani, podesivi metamaterijal - važan dio uređaja za nevidljivost.

Tekućina koju su predložili Ji-Ping Huang sa Sveučilišta Fudan u Šangaju u Kini i njegovi kolege sadrži sićušne kuglice magnetita obložene slojem srebra, s dodatnim premazom od polimera koji sprečava njihovo grupiranje. Kada bi se uvelo magnetsko polje, čestice bi se same posložile u lance čija bi duljina ovisila o jakosti polja. Lanci bi se također mogli međusobno privlačiti kako bi oblikovali deblje stupce.

Kada bi ih se postavilo okomito u bazen napunjen vodom, svjetlo koje bi iz bilo kojeg kuta udaralo u tekućinu negativno bi se prelamalo - savijalo bi se na način na koji to ne može niti jedan prirodni materijal. Ovo svojstvo bi se moglo iskoristiti za izradu uređaja koji usmjerava svjetlost oko predmeta, tako da se čini kao da tamo nema ničega. » Potraži više...

Inženjer za robote - Hugo Elias, inženjer u tvrtki Shadow Robot Company

Kada je Hugo Elias imao osam godina, umjesto da mu govori da postavi stol za večeru, njegov otac ga je učio kako spojiti strujni krug uz pomoć noža i vilice. Do svoje 14. godine, Hugo se pridružio lokalnom robotskom klubu, koji se sastajao svake srijede navečer da bi se bavio robotima i raspravljao o svojim velikim vizijama o budućnosti.

1999. godine, ovaj skup ideja prerastao je u tvrtku Shadow Robot Company, što je prijateljima omogućilo da svoj hobi pretvore u posao. Danas tvrtka proizvodi sve od robota za hranjenje golubova za BBC pa sve do robotskog namještaja za bogate šeike. Njihov glavni proizvod je "Dextrous Hand" (vješta ruka), robotska ruka za koju se tvrdi da je jednako vješta kao i ljudska. Sposobna za 24 različita pokreta, dolazi u kompletu sa senzorima osjetljivima na dodir, "zračnim mišićima" i noktima.

Njihovi klijenti uključuju Ministarstvo obrane SAD-a i NASA-u, koji bi je mogle iskoristiti za izvođenje operacija uklanjanja bombi ili rukovanja toksičnim otpadom. "Kako biste uspjeli u robotici, morate moći raditi svašta pomalo, jer sve je toliko povezano", kaže Hugo. Za njega, tipičan dan uključuje izradu mehaničkih dijelova na računalno potpomognutom programu za projektiranje, testiranje prototipova, pisanje softvera, ožičenje elektronike te istraživanje novih ideja. Hugo ima diplomu iz računalnih znanosti i matematike sa Sveučilišta u Yorku, ali smatra da je ovo jedan posao u kojem su akademske kvalifikacije manje bitne od praktičnog iskustva.

"Moja diploma me nije kvalificirala za obavljanje mojega posla. Čovjek gotovo sve može naučiti sam ili na radnom mjestu", kaže on. "Ovdje smo imali mnogo vježbenika koji su bili akademski dobro obrazovani, no nisu znali kako primijeniti te vještine u stvarnom svijetu." Najbolji savjet koji Hugo može dati inženjerima za robote je da naprave portfelj projekata u kojima su sudjelovali. "Zanima me na kojim su projektima ljudi radili u svoje slobodno vrijeme – na kojim su natjecanjima sudjelovali, ali i na kojim su projektima radili za sebe ili za potrebe svojeg znanstvenog rada", kaže on. » Potraži više...

Bežična revolucija mogla bi ući u unutrašnjost mikročipova

Bežičnoj tehnologiji često se pripisuje da nas čini produktivnijima. Sada se čini da bi mogla poboljšati i unutarnje funkcioniranje naših računala. Bežični prijenos bi mogao postati najučinkovitija metoda prebacivanja podataka na udaljenosti malih procesora. Mikročipovi postaju sve snažniji dok projektanti nalaze načine kako smjestiti veći broj tranzistora na skučenije prostore. Ali u tim skučenim uvjetima elektronički signali koji putuju metalnim žicama - vodovima između tranzistora - mogu pretrpjeti smetnje, što smanjuje performanse. Rješenje je prelazak na bežični prijenos, tvrdi Nader Engheta sa Sveučilišta u Pennsylvaniji u Philadelphiji.

Sada većina dizajnera čipova razmatra sustave temeljene na tzv. nanometalnim valovodima kako bi prevladali smetnje. Ovdje se puls svjetlosti ispaljuje u kruti valovod, što stvara val u elektronima koji dodiruju površinu materijala. Ovi elektroni putuju po površini i prenose informacije, bez smetnji uzrokovanih signalima u susjednim valovodima.

Ali ti valovodi ne mogu prenijeti signale dovoljno daleko, kaže Engheta. Elektronski valovi gube na kvaliteti jer su u interakciji s elektronima na površini valovoda. Gubici su takvi da su valovodi pogodni tek za slanje podataka na udaljenost od nekoliko mikrometara - što je prekratko za slanje informacija s jedne strane čipa na drugu, kaže on.

Engheta je sada pokazao da bi zračna komunikacija mogla biti učinkovitija na mikrorazini. "Gubitak signala kroz zrak slijedi zakon inverznog kvadrata", kaže Engheta. "Još uvijek postoje gubici, ali u usporedbi s alternativom - eksponencijalnim propadanjem signala kroz valovod - to i nije toliko loše." Proračuni pokazuju da bi srebrne antene, svaka visine 120 nanometara i širine 20 nanometara, mogle nadmašiti čvrste veze za prijenosa na udaljenosti od 17 mikrometara ili više. David Miller, istraživač na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji, u načelu se slaže s tim prijedlogom. No, ako se na čipu nalazi mnogo antena, od kojih svaka emitira različit signal do prijemnika koji se nalazi drugdje na čipu, postoji visoki rizik da će smetnje pogoršati svaki signal i narušiti performanse, kaže on.

Engheta procjenjuje da postoje rješenja za taj problem. Iako njegovi izračuni uključuju jednostavne dipol antene, smetnje bi se mogle svesti na minimum korištenjem usmjerenih nanoantena, kaže on. » Potraži više...

Proturaketno lasersko oružje

Laserom opremljen Boeing 747 uništio je dvije rakete na nebu ovog mjeseca, ali usprkos tom očitom uspjehu Pentagon se vraća na početak u svojoj potrazi za proturaketnim laserskim oružjem.

To može zvučati kao da je bačeno 5 milijardi dolara, koliko se procjenjuje da je do sada potrošeno na leteći laser (eng. Airborne Laser - ABL). Međutim, okončanje programa mogla bi biti najpragmatičnija odluka donesena u njegovog dugoj povijesti, koja je počela 1996. godine i otegla se godinama iza predviđenog plana i potrošila milijarde dolara više od predviđenog iznosa. Kritičari će pozdraviti odluku Agencije za proturaketnu obranu (MDA) da se ABL vrati na "poligon za testiranje" za korištenje u općim istraživanjima američkih zračnih snaga. No neće biti tako zadovoljni planovima navedenima u najnovijem prijedlogu proračuna u kojem MDA traži da se ostatak proračuna namijenjenog za istraživanje "usmjerene energije" utroši na lasersku tehnologiju koja tek treba izaći iz laboratorija.

Problem ABL-a je taj što jednostavno nije dovoljno snažan da bi bio koristan. U svibnju prošle godine, ministar obrane Robert Gates rekao je Kongresu da je njegov domet ograničen na 135 km, što je znatno manje od minimalno potrebnih 200 km. Udaljenost na kojoj su se posljednja ispitivanja odvijala nije objavljena, no vjeruje se da je relativno kratka. Buduća testiranja će pokušati ostvariti veću udaljenost, ali izgleda da kemijski laser na bazi kisika i joda (COIL) koji se koristi jednostavno ne može postići smrtonosnu energiju kroz stotine kilometara prašnjave, turbulentne atmosfere.

To je uglavnom zato što dimenzije lasera ograničavaju ono što se može ugraditi na 747, koji usmjerava zrake kroz kupolu na prednjem dijelu. Moglo se naći mjesta za svega 6 od 8-14 laserskih modula predviđenih projektom.

Vodeći kandidat za pružanje snage u klasi megavata u kompaktnijem pakiranju je alkalijski laser, koji koristi svjetlost koju emitiraju rasplinuti alkalijski metali poput kalija i cezija. Takvi laseri imaju odnos snage i mase koji daleko nadilaze druge lasere, što ih potencijalno čini pogodnima za ugradnju u ograničeni prostor u zrakoplovima.

Međutim, najsnažniji primjeri o kojima je do sada izviješteno isporučili su tek desetine vata, što nije niti blizu potrebama MDA. Bio je puno efikasniji od ABL-a - 30 posto u odnosu na 20 posto - a tehnologija bi trebala pokazati dobre rezultate, no njeno usavršavanje do točke u kojoj će imati istu sposobnost uništavanja raketa koju je prošli tjedan pokazao ABL potrajat će još neko vrijeme. » Potraži više...

Prekid u komunikacijama

Frustrirajući prekidi u komunikacijama koji se mogu dogoditi kada se letjelica vraća u atmosferu uzrokovali su neke napete trenutke u ranijim danima svemirskog doba - možda najnezaboravnije za vrijeme misije Apollo 13. No, ta bi pojava mogla utjecati i na komunikaciju s novim zrakoplovima i sustavima naoružanja koje trenutačno razmatra američko ratno zrakoplovstvo, koje se nada kako će pronaći način da izbjegne takve prekide u komunikacijama.

Problem nastaje kada vozilo koje ubrzava zagrije zrak ispred sebe, ionizirajući ga u plazmu koja blokira radijske prijenose. To je vrlo slično udarnim valovima koji se stvaraju kada avion probije zvučni zid (brzina od 1 Macha). U slučaju ponovnog ulaska svemirske letjelice u atmosferu i zrakoplova bržih od zvuka, plazma se stvara na brzinama od oko 10 Macha.

Svemirski šatl nema problema s prekidom u komunikacijama jer velika donja površina letjelice ostavlja otvoreni prostor u mlazu plazme, što omogućava da se komunikacije i podaci telemetrije pošalju na Zemlju putem mreže satelita. No, manje su letjelice potpuno okružene plazmom. To je zabrinulo zračne snage, koje planiraju razviti sustave letenja, možda uključujući i projektile, letjelice za nadzor pa čak i letjelice s posadom koje mogli premašiti brzinu od 10 Macha.

Drugi bitan problem odnosi se na signale za satelitsku navigaciju. Vojska postaje sve više ovisna o GPS sustavima. Prijam GPS signala najozbiljniji je problem za koji moramo naći rješenje. GPS je ujedno i najveći problem zbog prirodno slabog signala. Letjelice koje mogu letjeti brzinama od 10 Macha još nisu toliko uobičajene, pa zato mnogim ljudima to i nije tako velik problem. No, s pojavom novih koncepata većih brzina u "plazmatroničnom" carstvu 10 Macha, pojava privlači više pozornosti.

Konferencija održana 2006. godine otkrila je mnogo mogućih rješenja. Ideje obuhvaćaju projektiranje konfiguracije letjelica u cilju smanjenja plazmatroničnog omotača; izradu "zračnog šiljka" na prednjem rubu krila koji bi virio izvan plazme; pronalazak frekvencijskih pojasa na koje ionizacija možda neće utjecati; jednostavno probijanje kroz omotač korištenjem izuzetno snažnih odašiljača; te raspršivanje deionizirajuće tvari poput vode u omotač plazme kako bi ga se onemogućilo. » Potraži više...

Robot za spašavanje ozlijeđenih vojnika

Američka vojska traži izumitelje da osmisle nacrte robota koji se može kotrljati po bojištu i spašavati ozlijeđene vojnike, uz malu ili nikakvu pomoć izvana.

Izvlačenje žrtava pod paljbom glavni je uzrok gubitaka u borbi. Zato vojska želi robota s jakim, spretnim rukama i hvataljkama koje se mogu nositi s "brojnim položajima tijela i vrstama lokacija na kojima se mogu zateći žrtve".

Trebao bi biti sposoban planirati pristup i rutu za bijeg bez prethodnog poznavanja lokalnog terena i zemljopisa. Vojska također želi da robot bude sposoban surađivati s drugim sličnim strojevima za masovna spašavanja. Izumitelji imaju rok do 24. ožujka za predaju svojih ideja. » Potraži više...

Crna boja koja običnu crnu boju baca u sjenu

Ovaj materijal stvarno zaslužuje biti nazvan novom crnom bojom - on apsorbira gotovo svu svjetlost koja ga dotakne. Ova materija koja je "crnja od crne" primjer je kategorije tvari poznatih kao metamaterijali, koji pokazuju optička svojstva koja se obično ne mogu naći u prirodi. Metamaterijali se sastoje od pravilnih matrica sastavljenih od dva ili više sitnih dijelova, od kojih je svaki manji od valne duljine svjetlosti s kojom je u interakciji. Upravo im ta interna struktura nalik na matricu daje neobična svojstva.

Evgenii Narimanov sa sveučilišta Purdue u West Lafayetteu u Indiani shvatio je da bi se trebalo moći dizajnirati metamaterijal s odgovarajućom unutarnjom strukturom za apsorpciju gotovo svih elektromagnetskih zračenja u određenom rasponu. Predmet napravljen od takvog materijala u praksi bi bio savršeno crn. Za usporedbu, obični crni predmeti uvijek reflektiraju malo svjetla. U suradnji s Narimanovim, Mihail Noginov i njegovi kolege sa sveučilišta Norfolk State University u Virginiji sada su stvorili takav savršeno crni materijal. Sastoji se od srebrnih žica promjera 35 nanometara, ugrađenih u 1-centimetarske kvadrate od aluminijevog oksida, debljine 51 mikrometra.

Tim je testirao svoj ručni rad osvjetljavanjem glatkih i hrapavih verzija materijala pomoću zračenja u gotovo infracrvenom području, valne duljine od oko 900 nanometara, odmah iza crvene boje na kraju vidljivog spektra. Uz zračenje koje je odozgo padalo na materijal pod kutom manjim od 45 stupnjeva, otkrili su da se oko 20 posto zračenja odbijalo kad je površina bila glatka, no taj je postotak pao na manje od 1 posto kad je bila površina bila hrapava.

Ovaj je koncept "jednako primjenjiv na sve dijelove elektromagnetskog spektra", rekao je Narimanov. "Ovo je nov i vrijedan rezultat," kaže pionir metamaterijala John Pendry s Kraljevskog sveučilišta u Londonu. Narimanov je rekao da će primarna primjena ovog tipa materijala vjerojatno biti vojna, za uporabu u "tehnologiji za skrivanje u gigahercnom rasponu" - drugim riječima, za izradu opreme nevidljive za radar. » Potraži više...

Nova generacija računalnih sučelja

Nalazim se u sjedištu tvrtke Oblong Industries, proizvođača gesturalnog računalnog sučelja "G-Speak" te se spremam isprobati njegov sustav za kontrolu računala pokretima ruke. Nalazim se okružen kavezom od metalnih skela, u kojem se nalazi 16 detektora pokreta u približno infracrvenom području, dok John Underkoffler, glavni znanstvenik tvrtke Oblong, pokreće sustav.

Nalazim se između tri velika ekrana, a tri projektora iznad mene na njih projiciraju slike. Četvrti projektor, koji je usmjeren na bijeli stol, služi kao četvrti ekran. Underkoffler tvrdi da je G-Speak namijenjen matematičarima, a ne igračima, ali stroj izgleda kao da bi se bolje uklopio u neki rock klubu nego u ured. Underkoffler mi dodaje par crnih rukavica sa sitnim reflektirajućim kuglicama pričvršćenima na poleđini svih prstiju osim malog prsta. Rukavice pomažu kameri da slijedi pokrete mojih ruku, ali i stvaraju osjećaj da ću uskoro započeti nekakav nastup. No opet, Underkoffler naglašava da je ovo ozbiljno računarstvo, prije nego što je dodao: "Cilj je osloboditi se rukavica u cijelosti, a nismo daleko od toga".

Osnovni program obuke bio je prvi na redu. Mreža bijelih slova lebdi iznad plave pozadine na zaslonu ispred mene. Osjećam se razigrano kada mi je rečeno da oblikujem "pištolj" tako da ispružim kažiprst i usmjerim palac prema gore. No ovaj je položaj ruku osnovni oblik za interakciju sa svim objektima na zaslonu, što mi omogućava da premještam pokazivač u obliku zvijezde uokolo po ekranu. "Pucam" iz pištolja snižavanjem svojeg ispruženog palca i na taj način hvatam slovo i pomičem ga pokretom ruke na stol ispred sebe.

Nakon što sam ovladao osnovama ciljanja i pucanja, prelazim na 3D aplikaciju. Ovdje se prebacujem s pucanja na letenje. Na rubovima ekrana, svemir ravnomjerno razmaknutih okvira proteže se u svim smjerovima. Za navigaciju, počinjem s rukom u obliku pištolja i savijam srednji prst tako da bude pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na moj kažiprst. Ova radnja stvara tri osi na ekranu. Guranje prema gore u smjeru mog palca pomiče moju poziciju prema gore; pomicanje ruke bočno, naprijed ili natrag ima sličan efekt. Zakretanje ruke rotira prostor.

Nakon dosta neuspjeha, uspostavljam kontrolu. Učim ciljati određeni okvir i polako putovati prema njemu u glatkoj spirali. Tada se iznenada let zaustavlja uz trzaj, a moji pokreti ruku više nemaju kontrolu. Underkoffler ističe da moram samo malo savinuti ispružene prste. Sustav prati moje prste preciznošću od jedne desetine milimetra u svim smjerovima - čini se iznenađujuće osjetljivim na moju ruku, naviklu na nepreciznost miša. Izravnavam prste i ponovo krećem.

Nastavljamo s aplikacijama za obradu videa, analizu fotografija, čak i kontrolu zračnog prometa. Pri kraju, stvarno počinjem cijeniti to što je G-Speak namijenjen za pravi posao: sučelje mi omogućava da posložim ogromne količine informacija na ekranu daleko većom lakoćom nego što bih to mogao učiniti uz pomoć miša. Široki zamasi mojih ruku stvaraju brze pokrete, no sustav je dovoljno osjetljiv da omogući i hvatanje preciznih pokreta.

Hoće li gesturalno računalstvo postati široko rasprostranjena tehnologija? Možda, ali ovaj stroj će se teško uklopiti u standardne odjeljke uredskih djelatnika. Pa ipak, Oblong obećava da će stolne verzije uskoro biti spremne za demonstraciju. Ovladavanje njima zahtijevalo bi vježbu, ali vjerojatno ne više od tipkanja po ekranima osjetljivim na dodir, a i mnogo je zabavnije od toga. » Potraži više...

Najbolja stvar nakon nafte

Gospodarstvo obnovljivih izvora ugljika moglo bi postati više od običnog sna. Solarna postrojenja niču u pustinjama diljem Kalifornije, Španjolske i Sjeverne Afrike, a mogla bi se koristiti za pokretanje kemijskih postrojenja koja mogu rascijepiti ugljični dioksid i vodu. Kombinacija dobivenog ugljičnog monoksida i vodika znači početak solarnog goriva koje bi jednoga dana moglo zamijeniti naftu.

Od 2008. godine, europski projekt pod nazivom Hydrosol II pokreće 100-kilovatnu probnu elektranu koja stvara vodik iz sunca i pare. Postrojenje se nalazi na jugu Španjolske u Plataforma Solar de Almeria - tornju za "koncentriranje solarne energije", gdje niz ogledala usmjerava sunčeve zrake na solarne panele.

Probno postrojenje sadrži keramički reaktor koji je protkan saćem kanala presvučenih mješavinom željeza i cerijevog oksida. Sunčeva energija zagrijava reaktor na oko 1200°C, oslobađajući kisik koji se crpkama odvodi dalje. Reaktor se potom hladi na oko 800°C prije nego što se para propusti kroz saće. Osiromašeni materijal natrag "krade" kisik iz pare, pretvarajući je u plin vodik.

Athanasios Konstandopulos iz Centra za istraživanje i tehnologiju u Solunu u Grčkoj, koji je vodio tim, tvrdi kako je moguće pretvoriti do 30 posto pare u vodik. Sada su Konstandopulos i njegovi kolege uspješno koristili istu tehnologiju i proces za uklanjanje kisika iz CO2 i stvaranje CO u laboratoriju. Dva reaktora koja rade istovremeno mogla bi generirati vodik i CO koji bi se mogli kombinirati u sintetičko gorivo koje koristi dobro utvrđene reakcije kao što je Fischer-Tropsch proces, kaže on.

Pristup bi mogao riješiti jedan problem koji stoji na putu gospodarstvu vodika: kako pohraniti i prevoziti plin vodik nakon proizvodnje. Njegovo pretvaranje u tekuće ugljikovodike bogate energijom znači i manje promjena u infrastrukturi goriva. "Ugljikovodici su najbolji prijenosnici energije koje imamo na raspolaganju - priroda je to već dokazala," kaže Konstandopulos. "Samo moramo pronaći način da ih ne koristimo kao svoj primarni izvor energije." » Potraži više...

Mini-projektor pretvara vaše tijelo u zaslon osjetljiv na dodir

Smatrate li da je tipkovnica na vašem mobitelu ili sviraču glazbe pomalo skučena? Možda bi vaša podlaktica pružila više mjesta. Ona bi mogla postati dio sučelja utemeljenog na koži koji učinkovito pretvara vaše tijelo u zaslon osjetljiv na dodir. Nazvan Skinput, sustav je spoj dvije tehnologije: sposobnosti da se detektira zvuk vrlo niske frekvencije kojeg proizvodi tapkanje prsta po koži, te "piko" projektora veličine mikročipa kojeg se danas može naći u nekim mobitelima. Sustav projicira tipkovnicu ili izbornik na podlakticu korisnika iz projektora smještenog u narukvici. Detektor zvuka, također u narukvici, zatim izračunava koji dio zaslona želite aktivirati.

No kako sustav zna koju ste ikonu ili tipku i to kojim prstom taknuli? Chris Harrison sa Sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu, Pensilvanija, u suradnji s Danom Morrisom i Desneyjem Tanom iz Microsoftovog istraživačkog laboratorija u Redmondu, Washington, koriste način na koji su spojeni naša koža, muskulatura i kostur kako bi proizveli osebujne zvukove kada dotaknemo različite dijelove ruke, dlana, prstiju i palca.

Oni su prepoznali razne lokacije na podlaktici i ruci koje proizvode karakteristične akustične uzorke kada ih se dotakne. Ultrazvučni detektor u narukvici sadrži pet piezoelektričnih krakova, od kojih je svaki podešen da odgovori na određene pojasne frekvencije zvučnog spektra. Različite kombinacije senzora se aktiviraju u različitim omjerima, ovisno o tome gdje je ruka dotaknuta.

Dvadeset volontera testiralo je sustav i većina ih smatra kako su navigacija kroz ikone na podlaktici i dodirivanje prstima za aktiviranje naredbi jednostavni. "Skinput radi jako dobro za seriju gesti, čak i kada je tijelo u pokretu", kažu istraživači. Sustav bi mogao koristiti bežične tehnologije kao što je Bluetooth za prijenos naredbi raznim vrstama uređaja - uključujući telefone, iPod, pa čak i osobna računala. Istraživači će predstaviti svoj rad u travnju na sastanku "Computer-Human Interaction" (računalno-ljudska interakcija) u Atlanti, Georgia. Pranav Mistry iz Media Laba s Tehnološkog instituta u Massachusettsu upozorava kako će korisnici morati postaviti narukvicu vrlo precizno tako da se projekcija uvijek pojavljuje na pravom mjestu.

Bez obzira na to, Skinput izgleda kao ideja koja obećava, kaže Michael Liebschner, direktor laboratorija Bio-Innovations s Medicinskog fakulteta Baylor u Houstonu, Teksas, koji je radio na tehnologiji vodljivosti zvuka kroz kosti za prijenos od uređaja do uređaja. "To predstavlja vrlo izvediv pristup korištenju tijela kao naprave za unos," kaže on. "Dok ste zadubljeni u virtualnu igru koristeći 3D ekran pričvršćen za glavu, ne možete ga jednostavno skinuti kako biste nepotrebno petljali po kontrolnim tipkama. Ovo će bitno olakšati stvari." » Potraži više...

Otvaranje puta učinkovitoj rasvjeti doma

Porivu da u svoje domove dovedemo ekološki prihvatljivu LED rasvjetu na put je stao neugodan problem poznat kao "droop", odnosno pad učinkovitosti kada žarulje rade na velikoj snazi potrebnoj za unutarnju rasvjetu. "Pad učinkovitosti je jedna od glavnih prepreka za postizanje isplativih i visoko učinkovitih LED žarulja", kaže Seong-Ju Park iz Instituta za znanost i tehnologiju Gwangju (GIST) u Južnoj Koreji.

Uzrok tom padu kod LED žarulja nije jasan, ali njegove posljedice su značajne: dok neki prototipovi mogu emitirati oko 250 lumena po vatu, njihova izlazna snaga padne na ispod 100 lumena po vatu na velikim snagama. Sada su se Park i njegovi kolege u CIST-u udružili sa Samsung LED-om kako bi popravili te loše performanse.

U standardnoj LED žarulji ima više elektrona na jednoj strani i manje njih - odnosno više elektronskih "rupa" - na drugoj strani. U strujnom krugu oni se kombiniraju i oslobađaju energiju kao svjetlost. Elektroni i šupljine susreću se u malim klopkama koje zovemo kvantne jame. U komercijalnim bijelim LED žaruljama te kvantne jame sastoje se od galij-nitrida (GaN) okruženog barijerama od indij-galij-nitrida (InGaN).

Pad učinkovitosti kod LED žarulja nastaje zbog omjera rekombinacija koje proizvode svjetlosne maksimume pri niskoj snazi. Parkov tim smatra da bi uzrok mogao biti to što se prema konvencionalnim tehnikama proizvodnje slojevi InGaN i GaN jednostavno stavljaju jedan do drugoga, stvarajući iznenadan kontakt koji fizički opterećuje poluvodički materijal i stvara električno polje. Tim smatra da bi to moglo smanjiti šanse da se elektroni i šupljine spoje i emitiraju svjetlost, pa su indij uveli postupno, kako bi olakšali prijelaz između prepreka i jame.

Na većim snagama LED žarulja ovog tima pretvara 28,4 posto dolazne snage u svjetlo; žarulje standardnog dizajna pretvaraju samo 23,9 posto. Slična povećanja učinkovitosti pri visokim snagama poznata su i od ranije, ali pristup korejskog tima rezultirao je visokom učinkovitošću pri manjim strujama koja se dulje održava dok se snaga povećava. "Ovaj rad se čini kao zanimljiv doprinos dalekosežnoj raspravi o problemu pada učinkovitosti," komentira Rachel Oliver sa Sveučilišta u Cambridgeu. Ipak, upozorava ona, nije vjerojatno da za pad učinkovitosti kod LED žarulja postoji jedno jednostavno rješenje. » Potraži više...

Internet mijenja naš mozak, ali ne na bolje

Prije nekoliko godina primijetio sam da imam poteškoća s koncentracijom. Kada bih sjeo kako bih pročitao poduži članak ili knjigu, bilo bi mi teško zadržati pažnju dulje od nekoliko minuta. Moj um želio se ponašati onako kako to čini kada sam na internetu: žonglirati s puno stvari i kopati po informacijama, umjesto da se usredotoči na jednu stvar.

Digitalne komunikacijske tehnologije vrlo su zanimljive i korisne. Način na koji internet pruža informacije u malim, simultanim komadićima priziva nešto vrlo primitivno u našim umovima. Rano u našoj evolucijskoj povijesti nagrađivana je naša sposobnost da brzo preusmjeravamo pažnju i učimo koliko možemo o svojem okruženju. Kasnije, osobito kod tiskanih knjiga, naučili smo usredotočiti svoju pažnju. Danas nas internet vodi natrag prema rastresenom, promjenjivom, površnom i skenirajućem načinu razmišljanja te podalje od pažljivog i kontemplativnog načina razmišljanja.

Neki će ljudi tvrditi kako su mogućnost pristupa gomili informacija, mogućnost istovremenog rukovanja mnogim stvarima, te brza i široka suradnja s mnogim ljudima idealan način za korištenje uma. Ali obraćanje pažnje dovodi do dubokog razmišljanja. Time prebacujemo radno pamćenje u dugotrajno pamćenje; čini se da se tako aktivira mnogo mentalnih procesa koji omogućavaju konceptualno razmišljanje, kritičko razmišljanje, pa čak i kreativnost. Sposobnost filtriranja smetnji i prekida i uključivanja u osamljeno kontemplativno razmišljanje nužna je za ostvarenje punog potencijala naših umova.

Kroz povijest, tehnologija kao što su karte, satovi i pismo oblikovali su način na koji razmišljamo. Misterij sve donedavno bio je - kako? Sada saznanja o neuroplastičnosti pružaju uvid u to kako tehnologije doslovno oblikuju način na koji razmišljamo. Naše okruženje utemeljeno na internetu naglašava površnost, pretraživanje, pregledavanje i obavljanje više radnji odjednom - tako da stanični sklop koji podržava te procese jača. U isto vrijeme, ako zanemarujemo kontemplativne načine razmišljanja, ne ojačavamo te mentalne sklopove. To je teorijsko gledište.

Nažalost, nema puno fizioloških dokaza koji pokazuju kako internet utječe na mozak - ali ima nekih, i to uvjerljivih. Jedna studija sa Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles, na primjer, pokazuje prilično opsežne promjene uzoraka moždanih aktivnosti pri umjerenoj uporabi tražilica. Dakle, ako patimo od kognitivnog preopterećenja, tada ne samo da nam to odvlači pozornost, već nam također povećava i smušenost koju osjećamo jer se ne možemo sjetiti ni na što bismo trebali obraćati pozornost.

Je li to samo novi način razmišljanja? Možda. No, to ne pobija činjenicu kako se, ako patite od trajne kognitivne preopterećenosti, nećete upuštati u dublje, konceptualne, više kritičke načine razmišljanja. Možda će taj novi način razmišljanja postati dominantan i cijenjen u društvu. No pritom gubimo nešto važno. » Potraži više...

Sony Ericsson će prestati koristiti Symbian

Sony Ericsson će prestati proizvoditi pametne telefone koje pokreće Nokijin operativni sustav Symbian. Taj potez znači da će finski proizvođač mobilnih telefona, koji je u problemima, vjerojatno biti jedini značajan korisnik Symbiana. Analitičari kažu kako je odluka Sony Ericssona potvrdila "neuspjeh" Symbiana kao platforme otvorenog koda (open source), s obzirom da je ta platforma trebala biti korištena od strane nekoliko velikih proizvođača mobilnih telefona.

Međutim, dodaju kako bi Symbian i dalje mogao ostati popularan operativni sustav za pametne telefone, ako Nokia uspije izvršiti poboljšanja platforme. Sony Ericsson je izjavio u petak kako se želi usredotočiti na korištenje Google-ovog operativnog sustava Android za svoje pametne telefone, zajedno s jednom Microsoftovom platformom. Osim Nokije, Sony Ericsson je bio najveći zagovornik Symbiana u proteklom desetljeću.

Symbian je i dalje najpopularniji operativni sustav za pametne telefone na svijetu, ali gubi tržišni udio od strane konkurentskih platformi koje predvode Google-ov Android i Apple-ov iOS. To uglavnom pokazuje da se Nokia borila kako bi proizvela pametne telefone koji bi se mogli mjeriti s iPhone-om i sofisticiranim mobitelima koje pokreće Android.

Ben Wood, analitičar tvrtke CCS Insight, rekao je: "Potez Sony Ericssona je konačna potvrda da je Symbian u stvari Nokijina platforma, bez obzira na to bila ona otvorenog koda ili ne". Dodao je i kako će jedno od najvećih pitanja s kojima će se suočiti Stephen Elop, novi izvršni direktor Nokije, biti kako osigurati potpunu kontrolu razvoja softvera na Symbianu, što bi moglo omogućiti proizvođaču mobilnih telefona da ubrza poboljšanja u svojim pametnim telefonima. Nokia je odbila komentirati.

Olli-Pekka Kallasvuo, prethodnik gospodina Elopa koji je smijenjen u rujnu, najavio je 2008. godine kako Nokia preuzima ekskluzivno vlasništvo nad Symbianom, tehnološkom tvrtkom iz Ujedinjenog Kraljevstva odgovornom za operativni sustav Symbian. Nokia je platila 264 milijuna eura za kupnju 52 posto Symbiana kojeg nije posjedovala i to od dioničara među kojima su bili i Samsung i Sony Ericsson. U potezu kojeg su neki analitičari vidjeli kao pokušaj da se osigura da nadležna tijela ne spriječe blokiranje transakcije, Nokia je izjavila kako će donirati računalni kod Symbiana novoj neprofitnoj organizaciji pod nazivom Symbian Foundation.

Symbian Foundation je učinila Symbian dostupnim po principu otvorenog koda, što znači da proizvođači mobilnih telefona, među kojima i Motorola, Samsung i Sony Ericsson više neće morati plaćati autorske naknade za korištenje operativnog sustava u svojim pametnim telefonima. Međutim, uspjeh Symbiana kao platforme otvorenog koda onemogućio je Android, koji je proizvođačima mobilnih telefona također dostupan besplatno. » Potraži više...

Milijun eura za čudesni materijal

Dva znanstvenika dijele ovogodišnju Nobelovu nagradu za fiziku za svoj "inovativni" rad na materijalu sa zapanjujućim svojstvima. Andre Geim i Konstantin Novoselov, obojica sa Sveučilišta u Manchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu, dobili su nagradu za istraživanje na grafenu. Grafen je ravna ploha ugljika debljine od samo jednog atoma; gotovo je potpuno proziran, no vrlo je snažan i dobar je vodič električne energije.

Njegova jedinstvena svojstva znače da bi mogao imati široku praktičnu primjenu. Ti istraživači su, zajedno sa nekoliko suradnika, prvi izdvojili slojeve ugljika iz materijala grafita koji se koristi za "mine" za olovke. Prema Nobelovoj zakladi, to bi otkriće moglo dovesti do proizvodnje inovativne elektronike, uključujući brža računala. "Dobro sam, dobro sam spavao. Nisam očekivao Nobelovu nagradu ove godine", rekao je profesor Geim. Razgovarao je telefonski s novinarima okupljenima na konferenciji za novinare u Stokholmu u Švedskoj. Profesor Geim rekao je da se njegovi planovi neće promijeniti - rekao je da će se vratiti na posao i nastaviti svoj znanstveno-istraživački rad.

"Po mome mišljenju, postoji nekoliko vrsta dobitnika Nobelove nagrade. Postoje oni koji nakon osvajanja Nobelove nagrade više ništa ne rade ostatak života, što je vrlo loše za njihovu zajednicu". "Postoji druga vrsta ljudi koji misle da ostali smatraju kako su slučajno osvojili Nobelovu nagradu. Zbog toga rade još više nego prije".

Rekao je da ne pripada nijednoj od navedenih skupina i da će "nastaviti petljati kao prije". Profesor Geim, kojemu je 51 godina, nizozemski je državljanin, dok doktor Novoselov, kojemu je 36 godina, ima britansko i rusko državljanstvo. Obojica su rođena u Rusiji gdje su i započeli karijeru u fizici. Nagrada dobitnika procijenjena je na 10 milijuna švedskih kruna (1 milijun eura). Prvo su surađivali u Nizozemskoj, a potom se preselili u Ujedinjeno Kraljevstvo. U vrijeme objavljivanja svojeg inovativnog znanstveno-istraživačkog rada o grafenu u listopadu 2004. radili su na Sveučilištu u Manchesteru.

Doktor Novoselov nalazi se među najmlađim dobitnicima nagrade koja obično pripadne znanstvenicima s desetljećima iskustva. Grafen je oblik ugljika. To je ravni sloj ugljikovih atoma gusto naguranih u dvodimenzionalni saćasti oblik. Zbog takve male debljine gotovo je proziran. Električnu energiju provodi dobro poput bakra, a toplinu provodi bolje od svih drugih poznatih materijala. Neobična elektronska, mehanička i kemijska svojstva grafena na molekularnoj razini obećavaju ultra-brze tranzistore u elektronici.

Neki znanstvenici predviđaju da bi grafen jednog dana mogao zamijeniti silicij koji se danas koristi u izradi tranzistora. Iz njega bi se mogli stvoriti i nevjerojatno snažni, fleksibilni i stabilni materijali, a mogao bi se koristiti u prozirnim zaslonima osjetljivima na dodir ili solarnim stanicama. Geim i Novoselov su prvi izdvojili fine listiće grafena iz grafita koji se često koristi u olovkama. Sloj grafita debeo 1 mm zapravo se sastoji od tri milijuna slojeva grafena složenih jedan povrh drugoga.

Slojevi slabo prianjaju jedan uz drugog pa se mogu prilično jednostavno trgati i razdvojiti. Istraživači su s grafita otrgnuli tanke slojeve koristeći običnu ljepljivu traku. Zatim su slojeve stavili na silicijsku ploču i mikroskopom identificirali tanke slojeve grafena među većim krhotinama grafita i komadića ugljika.

Profesor Martin Rees, predsjednik Kraljevskog društva iz Ujedinjenog Kraljevstva, primijetio je sljedeće: "Teško je zamisliti bolje primjere koji upućuju na korist omogućavanja briljantnim pojedincima da provode otvorene istraživačke projekte čiji su rezultati nepredvidljivi.

Jasno aludirajući na prijetnje smanjenjem sredstava namijenjenima znanosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, dodao je sljedeće: "Vlada sigurno može izvući važne pouke iz odluke Odbora za Nobelovu nagradu. "Ujedinjeno Kraljevstvo mora održavati našu znanost na konkurentnoj razini u svijetu gdje je talent mobilan i gdje ostale zemlje brzo napreduju".

U ponedjeljak je Nobelova zaklada objavila da je ovogodišnja nagrada za medicinu pripala britanskom znanstveniku Robertu Edwardsu, čovjeku koji je osmislio metodu liječenja neplodnosti izvantjelesnom oplodnjom. Profesor Peter Main, ravnatelj za obrazovanje i znanost pri Institutu za fiziku rekao je: "Oduševljeni smo što je nagrada dodijeljena dvojici fizičara koja rade u Ujedinjenom Kraljevstvu. "Jučerašnja pobjede profesora Edwardsa najbolje upućuje na to koliko je Ujedinjeno Kraljevstvo uspješnije od jačih međunarodnih suparnika, i to u vrlo konkurentnom svijetu znanosti". » Potraži više...

Tranzistori od grafena

Silicijska dolina bi možda trebala obnoviti ime, jer IBM je stvorio grafenske tranzistore koji su potukli silicijsku konkurenciju. Prototipovi tranzistora napravljeni su od pločica ugljika debljine samo jednoga atoma koje se mogu uključiti i isključiti 100 milijardi puta u sekundi. Brzina od 100 gigaherca brža je oko 10 puta od bilo kojeg silicijskog ekvivalenta, objavio je časopis Technology Review.

Stvaranje tranzistora navodno je kompatibilno s postojećom proizvodnjom poluvodiča, pa tako stručnjaci predviđaju proces postupnog povećanja kojim bi se tranzistore moglo staviti u visokodjelotvorne uređaje za oslikavanje, radare i komunikacijske naprave u sljedećih nekoliko godina. Računalni procesori od grafena mogli bi se pojaviti deset godina kasnije.

Grafen je materijal koji će najvjerojatnije zamijeniti silicij u računalnoj obradi, jer elektroni mnogo brže putuju kroz grafen. No istraživači su prije izrađivali tranzistore od grafena primjenom dugotrajnih metoda, primjerice ljuštenjem pločica grafena s grafita. Suprotno tomu, IBM je razvio svoje tranzistore od grafena na pločici od silicija i karbida, a zatim dodao izolacijski sloj koji sprečava kratke spojeve u tranzistorima. Njihov rad podržava DARPA, ogranak Pentagona za istraživanje svega što spada u tzv. ludu znanost.

Drugi materijali, na primjer bizmut telurid, možda će s vremenom odvesti doba kvantne informatike čak i dalje od silicija, ali većina nas neće u doglednoj budućnosti koristiti kvantna računala. Zato nemojte biti previše razočarani svojim munjevito brzim grafenskim računalima. » Potraži više...

Odijelo superjunaka ojačat će kosti u svemiru

Uz svoje jasno vidljive šavove i referentne linije nacrtane markerom, rastezljivo plavo odijelo superjunaka na Tehnološkom institutu u Massachusettsu ne liči na nešto posebno. Ali ako bude funkcioniralo prema planu moglo bi ponuditi astronautima u orbiti zamjenu za nešto što im jako nedostaje: gravitaciju. Mikrogravitacija orbitalnog leta uništava kosti. Čak i uz redovite vježbe, astronaut može izgubiti 1,5 posto mase nekih kostiju u kukovima i donjem dijelu leđa unutar svega mjesec dana. To je slično gubitku koštane mase kojeg doživljava žena nakon menopauze unutar godinu dana.

Kako bi se borili protiv tog problema, ruski kozmonauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji nose svemirska odijela koja su projektirana tako da oponašaju gravitaciju. Bungee užeta na rukama i nogama odijela vrše naprezanje koje simulira masu tijela. Ali ta odijela je teško nositi dulje vrijeme, a nije jasno niti koliko su učinkovita u sprječavanju gubitka koštane mase.

Tim na MIT-u, na čelu s inženjerom po imenu James Waldie, sada sa sjedištem u Melbourneu, Australija, projektirao je odijelo koje bi trebalo biti ugodnije. Izrađeno od elastičnog materijala, odijelo je namjerno skrojeno prekratko za nositelja, te ima stremene koji se omotaju oko stopala i protežu se kada ga nosilac oblači. Elastičnost rastegnutog materijala zatim povlači ramena nositelja prema nogama baš kao što bi to činila i gravitacija. Kod normalne gravitacije, noge kod čovjeka nose veću težinu od torza.

Odijelo to oponaša pomoću vertikalnih vrpci napravljenih od neelastičnog materijala, od kojih je svaka prošivena u odijelo u nizu petlji. Veličina petlji ograničava koliko se elastični materijal odijela može rastegnuti. Što se više rastegne, vrši veće naprezanje, pa su na taj način, dopuštajući da se noge odijela rastegnu više od torza, noge nositelja podvrgnute najjačoj sili. Prototipovi odijela testirani su 2009. godine od strane tri volontera u avionu koji stvara kratka razdoblja bestežinskog stanja. U odijelima se bilo lako kretati, te su replicirala silu gravitacije na torzu i bedrima, ali nisu imala dovoljno sile u potkoljenicama. Tim sada usavršava dizajn.

Članovi tima sada planiraju vidjeti što se događa kada odijelo nose tijekom noći. Kralježnica se produljuje kada ono nije stisnuto - i kada ljudi leže i kada su u mikrogravitaciji. Tim smatra da ako tlačna sila u rastezljivom odijelu sprječava kralježnice osoba koje spavaju da se produljuju dok leže, onda bi također trebala pomoći i astronautima u svemiru. Nedostatak gravitacije uzrokuje da se kralježnice astronauta rastegnu i do 7 centimetara.

Bi li odijelo moglo zaustaviti gubitak kosti u cijelosti? Jean Sibonga, stručnjakinja za kosti u NASA-inom "Johnson Space Center-u" u Houstonu, Teksas, smatra da ne. Dok masa tijela uistinu igra ulogu u održavanju gustoće kostiju, ona smatra kako je mišićna aktivnost još važnija. » Potraži više...

Uređaj omogućuje roditeljima da gledaju kroz oči svojeg djeteta

Yoko Ihara gleda kako se njen petogodišnji sin Yoshinobu igra u vrtiću u gradu Tsukubi u Japanu. Ona radi puno radno vrijeme, i pita se što se događa s Yoshinobuom kada su razdvojeni. Po tom pitanju, ona je kao i mnoge druge majke. Pa ipak, u narednih pet tjedana, Ihara će steći uvid u život svojeg djeteta kakav nije imalo mnogo roditelja prije nje.

Ona i Yoshinobu sudjeluju u eksperimentu za testiranje jedinstvenog uređaja za sigurnost djece. Tehnologija se temelji na postojećim uređajima koji mogu pratiti lokaciju djeteta, ali ovaj uređaj također prati i ono što dijete vidi, pa čak i njegov puls. Ako je srčani ritam djeteta brži od uobičajenog, on uzima fotografiju njegovog trenutnog vidnog polja i upozorava roditelje putem elektroničke pošte.

Tvorci uređaja, tim kojeg vodi Seung-Hee Lee na Sveučilištu Tsukuba, kažu kako bi ga roditelji mogli koristiti za identifikaciju nasilničkog ponašanja. Internetska stranica zaštićena lozinkom također omogućuje roditeljima da pristupe dnevniku sa zapisima o aktivnostima i fotografijama snimljenim tijekom dana.

Tijekom ispitivanja, 10 djece u dobi od 2 do 6 godina će nositi uređaj težak 97 grama po nekoliko sati tjedno. Osim kamere, on sadrži i akcelerometar s žiroskopom, GPS prijemnikom i digitalnim kompasom. Monitor otkucaja srca nalazi se ispod odjeće. Uz jeftinije senzore, tim ima za cilj proizvesti uređaj po cijeni od oko 50.000 jena (400 funti) po komadu. Lee također smatra da bi se uređaj mogao koristiti i za brigu o osobama s demencijom.

Kenji Kiyonaga, koji istražuje sigurnost djece na Japanskom ženskom sveučilištu u Tami, Kawasaki, kaže da je tehnologija nametljiva, ali će se tolerirati u Japanu. "U SAD-u i Europi, bilo bi puno više kontroverzi oko takvih uređaja za praćenje djece", kaže Kiyonaga. Remen bi za dijete bio težak, dodaje on. Lee odbacuje takve kritike. "Ja sam majka, i rekla bih da bi većina roditelja, kad bi imala izbor između privatnosti i sigurnosti djeteta, izabrala potonju opciju," kaže ona. » Potraži više...

Uz ovaj pisač, ono što vidite je ono što možete namirisati

Ta svježa boja jabuke i taj svjež miris jabuke mogli bi jednog dana izaći iz istog ink-jet pisača, ako ideja koja je nastala u japanskom laboratoriju bude uspješna. Koristeći tehnologiju postojećih ink-jet pisača, cilj je proizvesti evokativan miris za dopunu slike na vašem računalu ili TV-u, od mirisa pokošene trave na obiteljskoj fotografiji do tartufa u kulinarskoj emisiji.

Mirisom potpomognuti filmovi bili su isprobani sredinom 20. stoljeća. Nekoliko tvrtki ubrizgavalo je miris u klima uređaje u kinima. Svi su bili krajnje neuspješni, uz bučne strojeve ili pogrešne mirise. Najgore od svega, svaki miris se zadržavao predugo i kombinirao sa sljedećim, te se pomiješao u poguban smrad do odjavne špice. Noviji pokušaji za izradu takvih perifernih jedinica, kao što je USB uređaj iSmell tvrtke Digiscents iz 2000. godine, pao je na istom problemu. No ink-jet tehnologija može obaviti posao, prema Kenichiju Okadi sa Sveučilišta Keio u Tokiju i njegovim kolegama.

"Koristimo sposobnost ink-jet pisača da izbacuje male impulse materijala kako bismo postigli preciznu kontrolu," izjavio je Okada. U najčešćem tipu ink-jet pisača, impuls struje grije žičanu zavojnicu, stvarajući mjehuriće koji tjeraju malu količinu tinte niz mlaznicu i na stranicu papira velikom brzinom. Keiov tim koristi isti hardver kako bi na stranicu papira prenio miris. Radeći sa pisačem proizvođača Canon, pretvorili su hardver tvornički proizvedenog pisača u ono što nazivaju "mirisni prikaz", sposoban za brzo prebacivanje između četiri mirisa. Otkrili su da standardni Canonov ink-jet pisač može izbaciti i do svega jednog pikolitra mirisnih kapljica za 0,7 milisekundi.

To je premala količina da bi je se moglo nanjušiti, ali impulsi dugi 100 milisekundi proizveli su primjetne arome limuna, vanilije, lavande, jabuke, cimeta, grejpa i metvice. Što je još bolje, izbacivanje ink-jet pisača u trajanju od 100 milisekundi rasprši se brzo, barem u eksperimentu tima. Nakon prosječno dva ljudska udisaja on nestaje, omogućujući da se aktivira drugačiji miris. Sljedeći korak je otkriti kako automatski uskladiti mirise sa slikama, kaže Okada. Ako to uspije, jedan ink-jet uređaj mogao bi poslužiti i kao pisač i kao projektor mirisa.

Takva tehnologija mogla bi biti primjenjena i izvan područja zabave, kako kaže Stephen Brewster sa Sveučilišta u Glasgowu, Ujedinjeno Kraljevstvo, koji proučava interakciju čovjeka i računala. Njegova grupa istražuje načine da se ljudima s demencijom omoguće nenametljivi podsjetnici na to da moraju uzeti tablete, na primjer, ili da trebaju jesti. "Jak miris hrane to može učiniti, ali naša tehnologija je vrlo osnovna. Trebamo bolji način, a ovo bi moglo biti upravo to", kaže on. No, izrada uređaja opće namjene za stvaranje arome neće biti lako, kaže Brewster. "Još uvijek ne znamo kako sintetizirati sve mirise koje želimo. Ne postoji crveno-zeleno-plavo za miris - potrebne su tisuće komponenti. Ne možete sintetizirati malinu od čokolade". » Potraži više...

Plinski 'otok' bit će najveći ikad

Bit će to najdulji plutajući brod ikada koji je izašao iz brodogradilišta - duljine 468 metara, da budemo precizniji. Naftni div Shell želi iskoristiti plinsko polje "Prelude" koje se nalazi 475 km sjeveroistočno od grada Broome, Zapadna Australija, izgradnjom plutajućeg postrojenja za ukapljeni prirodni plin (FLNC - Floating Liquefied Natural Gas). Ovo polje je previše daleko od kopna da bi se platformu za vađenje plina plinovodom povezalo s postrojenjem za ukapljivanje plina na kopnu, tako da Shell namjerava kombinirati to dvoje na moru.

"Jednostavnim rječnikom, objekt se može usporediti s otokom na kojemu se nalazi postrojenje za ukapljeni prirodni plin", kaže Neil Gilmour iz tvrtke Shell. Ako bude sagrađen, brod će biti 10 metara dulji od najvećeg supertankera ikad, po imenu Knock Nevis. U plovidbi će istiskivati 600.000 tona vode - šest puta više od američkih vojnih nosača zrakoplova na nuklearni pogon klase Nimitz. Niti jedna plutajuća naftna odnosno plinska platforma nije niti blizu ovome.

Izgradnja takvog golemog broda bit će graditeljski izazov, kaže Mark Lambert iz Kraljevskog udruženja brodograđevnih inženjera u Londonu. "Ako je to uopće izvedivo", kaže on, "ali će graditelji morati biti vrlo oprezni oko toga kako se brod savija po svojoj dužini, ukoliko žele izbjeći pucanje zbog zamora materijala".

Ako australska vlada da zeleno svjetlo za projekt nakon procjene utjecaja na okoliš, brod će biti izgrađen u korejskom brodogradilištu, a zatim dovučen na polje "Prelude", gdje bi, prema izjavi Shella, mogao biti postavljen 2015. godine. » Potraži više...

Elektroničke knjige još su uvijek nedovoljno dotjerane da bi zamijenile tintu i papir

Amazonova objava prošlog ljeta bila je šokantna: prvi put je prodano više elektroničkih nego papirnatih knjiga (kao i u razdoblju koje je uslijedilo). Ali Amazon je naveo samo relativnu prodaju, a ne stvarne količine. Nije spomenuo da njegove e-knjige većine najboljih prodavatelja imaju cijenu od točno 10 dolara, dok, primjerice, iste tvrdo ukoričene knjige imaju cijenu od 25 dolara. Također, nije naveo ništa o prodaji džepnih izdanja (kojih se prodaje najviše). Bez toga vijesti su zvučale baš kao da tiskane knjige izumiru, zajedno s dijelom naših kulturnih duša. Izgubili bismo zadovoljstvo držanja čvrstog uvezanog sveska, zadovoljstvo okretanja stvarnih stranica, čak i lijepe korice koje nam omogućavaju da vidimo što drugi čitaju u podzemnoj željeznici. No sahrana tiskane knjige preuranjena je iz tri razloga.

Kao prvo, ljudski je podcijeniti vrijeme potrebno za dolazak složenih tehnologija. Godina 2001. iz filma "2001: Odiseja u svemiru" daleko je iza nas, pa ipak još uvijek ne putujemo nonšalantno među zvijezdama. Prema filmu "Terminator", vladino računalo Skynet već bi posljednjih 13 godina trebalo nadzirati naše nuklearne bombe. A ako se mračna distopija 2019. godine iz filma "Blade Runner" stvarno namjerava dogoditi, bolje joj je da požuri.

Kao drugo, kada se takve tehnološke promjene dogode, one obično ne brišu postojeću tehnologiju; umjesto toga joj se jednostavno priključe. Suprotno očekivanjima, televizija nije iskorijenila radio. Ni elektronička pošta nije iskorijenila pisma; ured bez papira možda nikada neće postojati. Iz istog razloga, e-knjige neće iskorijeniti papirnate knjige. Zasad postoji treći problem: nedotjeranost same tehnologije e-knjige.

Danas možete kupiti čitače e-knjiga od desetak tvrtki kao što su naprimjer Amazon, Barnes & Noble, Sony i druge. Cijene su pale - Kindle bi vas 2007. godine koštao 400 dolara; današnji poboljšani model ima cijenu od tek 140 dolara. No još uvijek su dovoljno skupi da potaknu ljutnju ako ga izgubite ili vam ga netko ukrade. Mnogo su krhkiji od knjiga. Mogu ostati bez napajanja, pa nećete imati što za čitati. Nadalje, većina ima zaslone s e-tintom. E-tinta izgleda kao crna tinta na svijetlosivom papiru. Nema pozadinskog svjetla, nema blještavila – i ne treba se nikad isključiti, jer e-tinta crpi energiju samo pri okretanju stranice. U tom trenutku, kratki električni naboj povlači milijune čestica u slova. Tamo ostaju zauvijek, čak i ako uklonite bateriju.

No e-tinta je spora. Sa svakim okretajem stranice dolazi do ometajućeg crno-bijelo-crnog sijevanja kad zaslon briše jednu stranicu da bi se pripremio za sljedeću. Kod nekih čitača taj prekid traje jednu punu sekundu. Pa ipak, najveći problem su same e-knjige. Nakladnici inzistiraju na tome da e-knjige budu zaštićene autorskim pravom. Kao što se i može očekivati, svaka tvrtka koristi različitu zaštitu. Ne možete čitati knjigu za Kindle na čitaču Nook ili knjigu za Sonyjev čitač na iPad-u.

Još uvijek možete čitati tiskanu knjigu staru 200 godina. No izgledi da ćete za 200, ili čak 20 godina moći pročitati jednu od današnjih e-knjiga, jednaki su nuli. Ne, nećete moći dati staru e-knjigu svojoj djeci. Nećete je moći dati ni svom prijatelju; ne možete je preprodati ni pokloniti. To se ne čini u redu. Zašto ne biste nekome mogli proslijediti e-knjigu baš kao što prosljeđujete tiskanu? Platili ste je, zar ne?

Nemojmo se zavaravati: prodaja e-knjiga će nastaviti rasti. Tehnologija zaslona će se povećavati, a cijene će padati. Zapravo je teoretski moguće da će odvjetnici nakladnika malo popustiti po pitanju autorske zaštite. No zasad je naslov "Tiskane knjige su mrtve" objavljen zaista, zaista prerano. » Potraži više...

Novčanice postaju elektroničke kako bi se nadmudrilo krivotvoritelje

Dobra stara gotovina kreće u smjeru elektronike sada kada je moguće otisnuti jednostavne elektroničke čipove izravno na novčanice. Suvremene novčanice sadrže i do 50 svojstava protiv krivotvorenja, ali dodavanje sustava čipova koji su programirani da potvrde vjerodostojnost novčanice je možda najbolje sredstvo odvraćanja, a i pridonijelo bi pojednostavljenju praćenja novčanica.

Sustavi čipova na temelju silicija su očito predebeli da se ugrade u tanke i krhke novčanice, ali poluprovodne organske molekule bi mogle biti ostvariva alternativa. Skupina njemačkih i japanskih istraživača stvorila je nizove tankoslojnih tranzistora (TFT) pažljivim taloženjem molekula zlata, aluminijskog oksida i organskih molekula izravno na novčanice putem maske s obrascem, gradeći ih sloj po sloj.

Sve ovo se čini "bez agresivnih kemijskih spojeva ili visokih temperatura, što bi moglo oštetiti površinu novčanica", tvrdi član skupine Ute Zschieschang s Instituta Max Planck za istraživanje čvrstog stanja u Stuttgartu, Njemačka. Rezultat je neoštećena novčanica koja sadrži oko 100 organskih TFT-ova, od kojih je svaki debeo manje od 250 nanometara i može raditi na naponima od svega 3V.

Tako male napone bi bežično mogli odašiljati vanjski čitači, poput onih koji komuniciraju s RFID markicama koje se prepoznaju uz pomoć radijske frekvencije na mnogim proizvodima. Tehnika ove skupine testirana je na američkim dolarima, švicarskim francima, japanskom jenu i EU novčanicama. Iako istraživači još moraju osmisliti na koji bi se način organska elektronika mogla iskoristiti kao mjera protiv krivotvorenja, čipovi mogu izvesti jednostavne računalne operacije. » Potraži više...

Samsung namjerava smanjiti jaz između sebe i Applea

Samsung Electronics, drugi proizvođač mobilnih telefona, prijavio je rekordnu neto dobit prošle godine, osvojivši dio brzorastućeg tržišta ručnih mobilnih uređaja. Analitičari očekuju da će južnokorejska tvrtka smanjiti jaz između sebe i Applea u industriji pametnih telefona i tablet računala, a predviđa se da će njihovi novi pametni telefoni Galaxy postati ozbiljan izazov za iPhone.

Rezultati od petka pokazali su da je dobit Samsungovog odjela telekomunikacija, na koji otpada gotovo polovica ukupne dobiti, skočila za 38 posto na 1.440 milijardi južnokorejskih wona (1,3 milijarde dolara), u razdoblju od listopada do prosinca, jer su pametni telefoni Galaxy S i tablet računala Galaxy Tab stekli popularnost. Samsung je isporučio rekordnih 280 milijuna uređaja u 2010. godini, što je porast od 23 posto u odnosu na godinu dana ranije. Park Kang-ho, analitičar u poduzeću Daishin Securities, izjavio je: "Samsungova serija uređaja Galaxy jedina je konkurencija Appleovim iPhone i iPad uređajima u ovom trenutku, dok se druge tvrtke, kao što su Nokia, LG Electronics i Sony Ericsson, još uvijek bore kako bi proizvele uređaj konkurentan Appleu".

Od njegovog lansiranja u lipnju, Samsung je prodao oko 10 milijuna pametnih telefona Galaxy S, koji se temelje na operacijskom sustavu Android tvrtke Google, te oko 2 milijuna uređaja Galaxy Tab u posljednja tri mjeseca. Brzo hvata korak s Appleom, koji je prodao više od 7 milijuna iPad i 16,2 milijuna iPhone uređaja u posljednjem tromjesečju. No, analitičari kažu da će se Samsung ove godine suočiti sa većom konkurencijom, jer će i ostali suparnici predstaviti svoju ponudu u visokom segmentu tržišta mobilnih uređaja.

Predviđa se da će ove godine globalno tržište pametnih telefona narasti za više od 40 posto i doseći više od 400 milijuna uređaja, dok će tržište tablet računala vjerojatno doseći 55 milijuna uređaja, dvostruko više nego sada. Samsung je prijavio porast neto dobiti od 12,6 posto u četvrtom kvartalu, na 3.420 milijardi južnokorejskih wona, jer im dobra prodaja mobilnih telefona nadoknađuje niže cijene drugih važnijih proizvoda, poput televizora s ravnim ekranom i memorijskih čipova. » Potraži više...

Nova tehnologija mogla bi odbiti napade projektilima na vojne helikoptere

Vojska se u Afganistanu u velikoj mjeri oslanja na vojne helikoptere, jer tamo nepristupačan teren može otežati slijetanje zrakoplova kao i putovanje vojnika i vozila kopnom. Nažalost, otprilike 3.000 helikoptera američkih oružanih snaga koji lete relativno sporo i nisko iznad zemlje predstavlja laku metu za neprijatelje naoružane projektilima koji se ispaljuju s ramena.

Trenutno najmodernija obrana od projektila, napravljena izvorno za zrakoplove, ne može izdržati vibracije koje proizvode helikopteri. No Mohammed Islam, istraživač lasera i optičkih vlakana sa Sveučilišta u Michiganu, i njegovi kolege sada razvijaju način odbijanja napada projektilima uporabom lasera masovne proizvodnje koji će biti dovoljno izdržljivi za helikoptere. Laseri ometaju senzore na toplinskim tragačima projektila tako da na njih isijavaju infracrvene zrake, time dajući helikopteru dovoljno vremena da se udalji.

Nova tehnologija, koju gospodin Islam planira komercijalizirati, dolazi od pružatelja telekomunikacijskih usluga koji se oslanjaju na lasere s više valnih duljina za stvaranje staza kojima će podatkovni signali putovati kroz kablove od optičkih vlakana. Ti laseri iz srednjeg infracrvenog područja emitiraju mnogo širi raspon valnih duljina od tipičnih lasera, u rasponu od vidljivog (800 nanometara) do sredine infracrvenog područja (4,5 mikrometara).

"To je pametan način korištenja lasera kojeg u biti možete kupiti i u trgovini", kaže laserski znanstvenik Anthony M. Johnson sa Sveučilišta u Marylandu, koji nije sudjelovao u ovom istraživanju. Helikopteri vjerojatno najviše trebaju takvu lasersku zaštitu od projektila, no ova tehnologija je potencijalno primjenjiva na sve zrakoplove, kaže gospodin Islam. » Potraži više...

BlackBerry Playbook

BlackBerry Playbook, nadolazeći uređaj kojim tvrtka Research in Motion ulazi na dinamičko tržište tablet računala, suočit će se sa snažnom konkurencijom kada napokon dospije na tržište u narednih nekoliko mjeseci. No, na temelju mojeg iskustva s uređajem za vrijeme CES sajma ovog tjedna, Playbook je dostojan protivnik. Brz je, elegantan i dovoljno malen i lagan da stane u veliki džep. Iako prvenstveno cilja na korporativno tržište, smatram da bi mogao biti hit i kod potrošača.

Fizički, Playbook je elegantna, tanka, crna ploča sa srebrnim rubom koji ističe kvalitetu dizajna. Za razliku od Appleovog uređaja iPad, lako ga je držati u jednoj ruci, te je poput Samsungovog uređaja Galaxy Tab dovoljno malen da stane u veliki džep ili torbicu. Zaslon dijagonale 7 inča visoke razlučivosti je svijetao i jasan, a gotovo sve Playbookove kontrole nalaze se na ekranu. Isporučuje se s brzim, dvojezgrenim procesorom takta 1 GHz i brzim grafičkim procesorom, što uz novi operativni sustav i napredni web preglednik osigurava iskustvo slično stolnim računalima, a može i pokrenuti više aplikacija istovremeno.

Playbook koji sam testirao bio je povezan na 4G bežičnu širokopojasnu mrežu i mogao sam gledati dva filma s interneta istovremeno, igrati igre na internetu i surfati njime kao s prijenosnog računala ili PC-a. Za prebacivanje između aplikacija potrebno je samo povući prstom i dodirnuti ekran. Kako bih zatvorio prozor, povukao sam prst prema gore i aplikacija je nestala. Kako bih izvukao novu aplikaciju, pritisnuo sam prstom na dnu ekrana i povukao prst prema gore, a zatim su mi se pojavile opcije - vrlo glatko.

Poput svojih konkurenata, Playbook podržava povezivanje putem WiFi bežične mreže, Bluetooth i GPS navigaciju. Također dolazi s HD kamerama - jednom na prednjoj strani za videokonferencije i jednom sa stražnje strane uređaja. To je njegova i Galaxyjeva prednost u odnosu na iPad, iako se očekuje da će Apple dodati kamere u sljedeći model.

Iako je Playbookov ekran manji nego kod iPad-a ili Motorolinog uređaja Xoom koji će uskoro biti predstavljen, smatram da je sedam inča dobar kompromis ako želite da uređaj bude više prijenosan. Ipak, očita prednost iPad-a je veliki broj aplikacija za download. To je problem kojeg RIM mora riješiti. Sve u svemu, bio sam vrlo impresioniran, te jedva čekam da RIM ugradi slične značajke i u svoje pametne telefone. » Potraži više...

Skeniranje mozga još uvijek ne bismo smjeli koristiti za otkrivanje laži

Neuroznanstvenici su koristili skeniranje mozga kako bi naučili kako čitati misli. Ova istraživanja povećavaju naše osnovno razumijevanje ljudskog mozga i nude nadu za nove uspjehe u medicini. Svi im moramo zapljeskati na tome. Međutim, komercijalna poduzeća počinju primjenjivati ova istraživanja na otkrivanje laži, te prodaju svoje usluge. Tehnologija je primamljiva, ali prije nego što je prihvatimo moramo o njoj dobro razmisliti.

Problem nije u tempu istraživanja. Neuroznanstvenici objavljuju članke o otkrivanju laži pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) već gotovo 10 godina. Oko 25 objavljenih studija otkriva korelaciju između toga kada eksperimentalni ispitanici lažu i uzoraka toka krvi u njihovom mozgu. Problem je u tome što različite studije, koristeći različite metode, izvlače zaključke na temelju aktivnosti različitih područja mozga. A sva istraživanja do sada izvedena su u umjetnom okruženju laboratorija, te su u njima sudjelovali ljudi koji su znali da sudjeluju u eksperimentu i koji su slijedili upute i lagali.

Nijedna studija nije istražila otkrivanje laži u stvarnim situacijama. Niti jedna vladina agencija nije utvrdila da ova metoda djeluje; niti jedno neovisno tijelo nije testiralo taj pristup. Pa ipak, ljudi kupuju izvješća o otkrivanju laži, umotana u glamur znanosti, kako bi pokušali dokazati svoje poštenje. U svibnju, dva odvojena slučaja završila su na sudovima. Jedan slučaj je ovisio o tome da li tehnologija djeluje. Na Saveznom okružnom sudu u Tennesseeju, optuženik u slučaju prijevare tvrtke Medicare je želio u dokaze uvesti fMRI izvješće o otkrivanju laži kako bi dokazao da nije imao namjeru počiniti prijevaru.

Nakon više od 12 sati vještačenja, sudac je zaključio kako dokazi ne mogu biti prihvaćeni. Zaključio je, ispravno, da je točnost metode nepoznata u stvarnim situacijama, da ne postoje standardi za primjenu ove metode, te da znanstvena zajednica općenito ne prihvaća ovu primjenu tehnologije. Drugi slučaj postavio je pitanje da li bismo trebali koristiti tehnologiju, čak i ako djeluje. Tužiteljica u civilnom slučaju na državnom sudu u Brooklynu željela je uvesti fMRI izvješće kako bi dokazala da njen glavni svjedok govori istinu. Sudac u tom slučaju presudio je da je vjerodostojnost svjedoka isključivo pitanje za porotu; vještačenje o vjerodostojnosti svjedoka bilo je nedopustivo, bilo ono pouzdano ili ne.

Ovi suci su donijeli ispravne odluke, ali nekoliko desetaka tisuća sudaca u Americi moglo bi se naći u situaciji da moraju odlučivati o ovoj tehnologiji, ponekad nakon što su saslušali dobre odvjetnike i vještake, a ponekad i ne. Što je još važnije, ta izvješća o otkrivanju laži možda utječu na milijune života izvan sudnice.

Prije nego što tehnologija dobije uporište u društvu, moramo u širem smislu odgovoriti na pitanja s kojima su se suočili ovi suci. Trebali bismo zabraniti ne-istraživačko korištenje ove tehnologije sve dok se ne dokaže da je metoda učinkovita i to rigoroznim, neovisnim znanstvenim ispitivanjima. Inače riskiramo da ćemo povrijediti ljude i okaljati ime neuroznanosti. Otkrivanje laži nije jedina uporaba skeniranja mozga za čitanje misli koju bi pravna struka mogla koristiti - znanstvenici rade i na otkrivanju boli, pristranosti i sjećanja. U konačnici možemo odlučiti da li ćemo odbiti ili prihvatiti ove tehnologije. Bilo kako bilo, moramo biti spremni na njih. » Potraži više...

Nokijin poziv u nuždi

Prošle subote, Stephen Elop otišao je u svoj ured s pogledom na ledom okovano Baltičko more u Nokijinom sjedištu u gradu Espoo, u Finskoj, te počeo pisati. "Pozdrav," započeo je, u veseloj maniri korporativnih pisama od strane izvršnog direktora zaposlenicima. No, u pismu od 1.200 riječi koje su uslijedile nije bilo ništa uobičajeno. Šok je upravo ono što je gospodin Elop i namjeravao postići, polažući temelje za svoju radikalnu odluku da sklopi savez s Microsoftom. "Jedna stvar koju sam naglašavao tijekom svoje karijere je transparentnost - biti otvoren i iskren što je više moguće", izjavio je gospodin Elop.

47-godišnji Kanađanin došao je na vodeću poziciju u tvrtki u rujnu prošle godine, ali je tek svojim nedavnim trenutkom iskrenosti preuzeo punu kontrolu nad jednim od najtežih radnih mjesta u globalnom poslovanju. U pitanju nije samo opstanak najvećeg svjetskog proizvođača mobilnih telefona, nego i sposobnost Europe da se natječe protiv Amerike i Azije u samom vrhu potrošačke tehnologije. Gospodin Elop regrutiran je zbog svojeg iskustva sa softverom: kao obučeni računalni inženjer, imao je više od desetljeća iskustva u američkim tvrtkama, uključujući Adobe Systems, a nedavno i Microsoft. Njegova je misija bila pomoći da Nokijini telefoni imaju čime konkurirati sjajnim sučeljima na Appleovom uređaju iPhone i uređajima koji koriste Googleov operativni sustav Android. Pa ipak, kada je gospodin Elop prošlog tjedna najavio Nokijinu strategiju, ona je kritičarima zvučala kao priznanje poraza. Nokia još uvijek prodaje gotovo dvije trećine više telefona od svog najbližeg suparnika, ali gubi tržišni udio alarmantnom brzinom. Nokia se borila da se prilagodi svijetu u kojem se telefoni sve više koriste kao mala računala, i na koje se sve više gleda kao na luksuzne modne dodatke.

U Finskoj, gdje je Nokia i dalje simbol muškosti, gospodin Elop je već označen "trojanskim konjem" za svog bivšeg poslodavca, a analitičari tvrde da je Microsoft pobjednik u tom poslu. Usvajanjem Microsoftovog Windows Phone operativnog sustava za buduće Nokijine uređaje iz gornjeg segmenta, napustio je tvrtkine vlastite softverske platforme, u doba kada vrijednost mobilnih uređaja sve više dolazi od strane podržanih aplikacija nego njihovog hardvera.

Gospodin Elop je ustrajan u tome da Nokia i Microsoft zajedno imaju bolje šanse za stvaranje "utrke s tri konja" sa Appleom i Googleom. Odluka je donesena nakon tjedana intenzivne rasprave sa svojim vrhunskim timom oko opcija za budućnost, uključujući i savez s Googleom. "Rekao sam im vrlo jasno: jednom kada dođemo do rješenja, svi ćemo stajati iza njega". Spremnost gospodina Elopa da poduzme odlučnu akciju upravo je ono što je Nokiji cijelo vrijeme nedostajalo. Inženjer više nego vizionar, gospodin Elop nema karizmu Appleovog Stevea Jobsa, ili čak Stevea Ballmera. Ali upravo je gospodin Ballmer vidio njegov potencijal, te zaposlio gospodina Elopa 2008. godine kako bi vodio Microsoftov poslovni odjel. Rob Helm, analitičar koji prati Microsoft, rekao je kako je pristup gospodina Elopa osvježavajuć. "On je čovjek koji se ne okružuje s puno magle. Vrlo je otvoren".

Unatoč tome, gospodin Elop vjerojatno neće moći pronaći izravan put do uspjeha u ovom, svom najtežem zadatku. Nokijina cijena dionica pala je za jednu petinu od sklapanja posla s Microsoftom, što signalizira skepticizam ulagača. Poznat po čeličnom samopouzdanju i odlučnosti, gospodin Elop ih sada mora razuvjeriti. Izazov za gospodina Elopa je postići da finski telefoni njegove djece postanu izvor zavisti u školskom dvorištu, a ne da izazivaju podsmijeh. » Potraži više...

Dodatni objektiv za infracrvene fotografije

Liječnici bi jednog dana mogli trenutačno otkriti rak fotografiranjem pacijenata uz pomoć digitalnog fotoaparata. Jeppe Seidelin Dam i njegovi kolege s Tehničkog sveučilišta u Danskoj u Roskildeu razvijaju uređaj koji može pretvoriti infracrveno zračenje u vidljivu svjetlost. Pričvršćen na digitalni fotoaparat opremljen infracrvenom bljeskalicom, on bi mogao otkriti tumore bilježeći izdajnički uzorak infracrvene svjetlosti koju oni reflektiraju. "To bi omogućilo kirurgu da odmah utvrdi da li je cijeli tumor uklonjen prije završetka operacije", kaže Dam.

U središtu sustava nalazi se višeslojni kristal u kojem infracrveni fotoni s objekta kojeg se želi fotografirati dolaze u interferenciju s fotonima iz infracrvenog lasera, također ispaljenih u kristal. Interakcija pomiče valnu duljinu u vidljivi spektar, istovremeno zadržavajući informacije u fotografiji, što omogućava fotografiranje uz pomoć običnog fotoaparata.

Ideja je prvi put istražena 1970. godine, no napredak u metodama za uzgoj kristala od tada je 300 puta poboljšao razlučivost uređaja. Postavljanjem para ogledala sa svake strane kristala, tako da se laserska svjetlost reflektira natrag i naprijed, tim je povećao izglede da laserski fotoni dođu u interferenciju s infracrvenim fotonima s objekta. "Propuštamo iste fotone kroz kristal i do 100 puta", kaže Dam.

Kristal je bio u mogućnosti zabilježiti infracrvenu panoramu pri rezoluciji od 1920x1080 piksela, kaže tim. Uređaj se može staviti ispred objektiva digitalnog fotoaparata kao filtar, te ga se može koristiti za termalne fotografije ili video zapise. Smanjivanje na veličinu pogodnu za svakodnevnu upotrebu ne bi trebalo predstavljati problem, kaže Dam. "To su u osnovi iste komponente koje se nalaze u zelenim laserskim pokazivačima". » Potraži više...

Softver koji oponaša razgovor dobio je nagradu jer je znao kako promijeniti temu

Ljudi nisu jedini koji mogu usmjeriti razgovor u vlastitu korist. Ovogodišnji dobitnik Loebnerove nagrade za najuvjerljiviji "chatbot" - softver koji oponaša ljudski razgovor - upotrijebio je tu vještinu kako bi prevario suca, te zaradio svom tvorcu nagradu od 3000 dolara. Natjecanje koristi verziju testa koju je predložio Alan Turing kako bi se utvrdilo da li se računalni program ponaša kao da "razmišlja". U Turingovom testu, čovjek vrši interakciju i s programom i s drugim čovjekom, a niti jednog od njih ne može izravno niti vidjeti niti čuti, a zatim mora reći tko je tko.

U natjecanju, suci vrše razgovor na internetu istodobno i sa chatbotom i sa čovjekom 25 minuta. U kvalifikacijskom krugu sudac postavlja pitanja koja pokrivaju kategorije koje imaju veze s vremenom, stvarima, odnosima i pamćenjem. U završnom krugu, suci mogu pitati o bilo čemu.

Ovogodišnji pobjednik, chatbot pod nazivom Suzette, tvorca Brucea Wilcoxa iz tvrtke Telltale Games u San Rafaelu, Kalifornija, uspješno je prevario jednog suca koji je smatrao da je riječ o čovjeku. Chatbotovi u prethodnim natjecanjima prevarili su i više od jednog suca, ali je razgovor trajao samo pet minuta. Suzette je programirana da vodi raspravu prema temama s kojima je upoznata. "Suzette cilja da bude čovjek i da ne prihvaća da je chatbot", kaže Wilcox.

Ovogodišnje natjecanje je "bilo jedno od najboljih dosad u smislu složenosti i inženjeringa", kaže Robby Garner, nezavisni istraživač procesiranja prirodnog jezika, čiji je chatbot Albert pobijedio na natjecanju 1998. godine i 1999. godine. No, on ističe kako prevareni sudac i nije nužno znak pametnog chatbota. Ljudski sugovornici sudaca mogu pokušati začiniti stvari imitirajući chatbota, a Suzette je bila u paru upravo s takvim "robotskim" čovjekom u završnom krugu. » Potraži više...

SpaceX kapsula uspijeva tamo gdje je NASA zakazala

Na dan 8. prosinca, mala tvrtka sa sjedištem u Kaliforniji po imenu SpaceX učinila je nešto što je prethodno bilo u domeni vlada: lansirala je svemirsku kapsulu s kabinom pod tlakom u orbitu, a zatim je vratila natrag netaknutu. Kapsula "Dragon" (zmaj) mogla je nositi i posadu. Uskoro i hoće.

Komercijalni svemirski let predstavlja problem u SAD-u otkad je predsjednik Barack Obama najavio u veljači da želi prepustiti djelatnost svemirskih izleta na Međunarodnu svemirsku postaju privatnim tvrtkama. Kritičari plana, uključujući i prvog čovjeka koji je šetao po Mjesecu, Neila Armstronga, tvrde kako se za izgradnju letjelice s astronautima može vjerovati jedino NASA-i, jer samo ona zna kako to ispravno učiniti. Uspjeh kapsule Dragon tvrtke SpaceX i rakete Falcon 9 koja ju je nosila sugerira drugačije. Podvig je još impresivniji kada razmotrimo povijest lansiranja NASA-ine kapsule Mercury, koja je nosila prvog Amerikanca u orbitu 1962. godine.

NASA je prvi put pokušala lansirati potpuno opremljenu kapsulu Mercury u srpnju 1960. godine, djelomično i zbog toga kako bi testirala svoj toplinski štit. Međutim, za razliku od leta kapsule Dragon, bio je to potpuni neuspjeh. Strukturni problem u pričvršćenju kapsule na njenu raketu Atlas inicirao je eksploziju koja je uništila i kapsulu i raketu. Četiri mjeseca kasnije, sljedeći pokušaj slanja Mercuryja u svemir također nije uspio. Pogreška u ožičenju rakete Redstone na kojoj je kapsula sjedila postigla je da se raketa podigne svega nekoliko centimetara od lansirne rampe, prije nego što se vratila i ugasila. Unatoč tome, kapsula Mercury je poslušno slijedila svoj plan letenja, odbacujući svoju kapsulu za bijeg i izbacujući svoje padobrane. Oni su ostavljeni preko noći da vise s rakete pune goriva, sve dok se baterije na sustavu za samouništenje rakete nisu potpuno ispraznile. Radnici su zatim oprezno demontirali sustav za samouništenje i ispraznili gorivo iz rakete.

Konačno, 19. prosinca 1960. godine - pri trećem pokušaju - letjelica Mercury je uspješno poletjela u svemir. U usporedbi s tim, uspjeh kapsule Dragon već na prvom letu je izuzetan. Možda ipak i netko osim NASA-e razumije kako se to radi. Let je uzbudljiv zbog implicitnog obećanja kako u orbitu neće uvijek biti lansirani samo probni piloti i bogati svemirski turisti. Možda ćemo moći putovati i mi ostali. U 50 godina od NASA-inog prvog uspješnog testa kapsule, postalo je jasno kako vladine svemirske agencije nemaju interes da se to dogodi. Sada se ta slika mijenja - a bilo je i vrijeme. » Potraži više...

Je li Sony zaista popravio nepopravljivo?

Je li Sony zaista popravio svoju igraću konzolu Playstation 3? To je sasvim moguće, prema zaključku jednog hakera nakon što je pregledao najnovije izdanje firmwarea za PS3. Kako kaže haker Youness Alaoui, ovaj firmware očito uključuje zakrpu za sigurnosni proboj koji navodno nije trebalo biti moguće otkloniti.

Sony trenutno tuži hakera Georgea Hotza, poznatog i po nadimku "geohot", zajedno sa skupinom u Europi koja sebe naziva "fail0verflow", zbog objavljivanja detalja o tome kako zaobići sigurnosnu zaštitu na njihovoj igraćoj konzoli, što je na njoj omogućilo pokretanje piratskih igara. Prethodno se enkripcija na PS3 smatrala toliko snažnom da su mnogi vjerovali kako nikada neće biti probijena.

No, u prosincu je Hotz nastavio rad na tehnici koju je koristila grupa fail0verflow kako bi probio zaštitu konzole PS3 i uspio je otići i dalje od toga i pribaviti glavni ključ (root key), enkripcijski ključ koji se nalazi u srcu sigurnosnog sustava konzole PS3. Hotz, fail0verflow i drugi odmah su proglasili kako je igra za Sony gotova. Jedini način da se PS3 ponovno zaštiti, rekli su, bio bi nadogradnja samog hardvera.

Činilo se kako se Sony složio s tim, jer je opisao štetu kao "nepopravljivu" - što je bio glavni argument u tužbi koju je podnio protiv Hotza. No, kako kaže Alaoui, čini se kako je novi firmware u verziji 3.6, izdan ranije ovog tjedna, popravio štetu. "Za sada mi se čini da je PS3 opet zaštićen, ali to ne znači da ta zaštita opet ne može biti probijena", izjavio je.

Nije posve jasno kako je Sony popravio problem. Sigurnost konzole PS3 temelji se na slojevima enkripcije, a jedan sloj otključava pristup sljedećem. Hotzov proboj je bio toliko poražavajući upravo stoga što je bio u mogućnosti pristupiti glavnom ključu koji potkopava ovaj lanac povjerenja, otključavajući sve slojeve. Čini se da Sonyjevo rješenje ovo zaobilazi tako da jednostavno uopće ne koristi glavni ključ. I ova bi zaštita mogla biti probijena, ali će vjerojatno trebati početi sve od nule, kaže Alaoui.

No nisu svi uvjereni kako će ovo rješenje izdržati. "Bila bih jako iznenađena kada ova zakrpa ne bi bila prilično brzo probijena", kaže Theresa Verity, tehničarka za kriptologiju. "Kako bi se ta zakrpa održala, mora poništiti sve prethodne ključeve, a to bi sav prethodni sadržaj učinilo neigrivim", kaže ona. No čak i ako zakrpa izdrži, tada se postavlja pitanje što to znači za Sonyjevu tužbu. Na kraju krajeva, ako problem nije nepopravljiv, onda vjerojatno nije ni šteta. » Potraži više...

Filmska noć koju su vam omogućili 3D pirati

U pokušaju da se publiku navede da i dalje hrli u kina kako bi pogledala najnovije filmove, studiji i filmska kina kocku su stavili na 3D filmsko iskustvo. Na prvi pogled, ovaj potez ima smisla - filmska industrija treba "vau" faktor kako bi zavela potrošače koji imaju lak pristup internetskim stranicama za razmjenu datoteka. Oni mogu piratske filmove prikazivati na složenim kućnim kinima koja nude visokokvalitetna uzbuđenja bez pretjerano visokih cijena odlaska u multipleks. Hoće li odabir 3D filmova koji zahtijevaju posebnu elektroničku opremu i softver privući potrošače i zaustaviti potencijalne pirate?

Možda i ne, tvrdi Wayan Palmieri, voditelj tehnološkog odjela Digital Revolution Studios, 3D produkcijske tvrtke sa sjedištem u Van Nuysu, u Kaliforniji. Budući da današnji filmovi svi završe u digitalnom formatu za gledanje kod kuće - bilo kao Blu-ray diskovi ili datoteke koje se mogu preuzeti - on tvrdi da su svi izloženi hakiranju i piratiziranju. To je samo pitanje vremena. "Riječ je o začaranom krugu, ali čini mi se da on u skorije vrijeme neće biti zaustavljen. Postojat će piratski 3D Blu-ray diskovi, u to sam 100 posto siguran," kaže on.

To se već događa. Nedavni filmovi kao što su "Piranja 3D" i "Jackass 3D" mogu se pronaći na servisima za dijeljenje datoteka kao što je "The Pirate Bay". Međutim, obično je riječ o 2D datotekama skinutim s DVD-a i zatim pretvorenim u anaglifni 3D. Ovaj 3D format zahtijeva samo naočale s crvenom i plavom lećom i može se gledati na bilo kojem zaslonu koji koristi softver za obradu kao što su StereoMovie Maker i AviSynth. Pokazalo se teškim kopirati 3D filmove u formatu koji koriste 3D televizori, a koji projiciraju istu sliku iz dva neznatno različita kuta.

"Trenutačno se čini da nijedan format datoteke ne može postići potpuno 3D iskustvo ili barem nijedan za koji ja znam," tvrdi Eric, obožavatelj presnimavanja, koji ne želi da se navede njegovo prezime. Međutim, piratiziranje DVD-a u novim formatima uskoro će postati jednostavnije. U studenom, kineska tvrtka Fengtao Software pustila je u distribuciju svoj najnoviji DVDFab proizvod, za koji tvrdi da je prvi koji može potpuno spržiti i konvertirati 3D Blu-ray disk u datoteku koja se može reproducirati na kućnim sustavima.

Ilegalni 3D filmovi još nisu opasna konkurencija za kina jer je potražnja za 3D televizorima još uvijek mala: prihvaćanje je bilo sporo tijekom 2010. godine. To će se vjerojatno promijeniti kada uređaji pojeftine, kada se tehnologija poboljša i bude dostupno više filmova. Prošle godine je na velikom platnu prikazano 25 3D naslova, a još 39 planirano je za ovu godinu. Ironično, izdajući više 3D filmova, studiji daju poticaj piratima da usavrše svoju vještinu i zadrže posjetioce kinematografa kod kuće. Doista, piratstvo među 3D filmovima uskoro će biti jednako uobičajeno kao i s njihovim 2D pandanom danas, kaže Sara Mora Ivicevich, također iz tvrtke Digital Revolution. » Potraži više...

Plašt iluzije

Radarske slike možda nikada neće biti iste, zahvaljujući uređaju za iluziju koji može promijeniti izgled objekta. Tehnologija bi se u konačnici mogla koristiti za skrivanje vojnih zrakoplova. Uređaj je dio rastuće obitelji "metamaterijala" - struktura konstruiranih za usmjeravanje svjetla duž zakrivljenih putanja. Već su i ranije korišteni kako bi se objekte učinilo nevidljivima, kao i za prikrivanje razmaka između dva objekta. Wei Xiang Jiang i Tie Jun Cui sa Jugoistočnog sveučilišta u Nanjingu, Kina, stvorili su strukturu koja mijenja način na koji radio valovi vrše interakciju s bakrenim cilindrom, tako da se čini kako se sastoji od sasvim drugog materijala.

Bakar dobro provodi struju i odbija dolazne radio valove, što mu daje jasan radarski potpis. Kako bi promijenio ovo ponašanje, tim je izradio uređaj koji se sastoji od 11 koncentričnih prstena s elektroničkim pločicama, u koje su ugravirani mali kanali koji sprečavaju odbijanje elektromagnetskih valova. Umjesto toga, oni vode valove u smjeru kojeg su istraživači posebno izabrali kako bi se činilo da skriveni objekt ima drugačija električna svojstva. Smješten oko bakrenog cilindra, uređaj je stvorio iluziju da je cilindar napravljen od dielektrika, klase materijala u koju spadaju porculan i staklo, a koja ne provodi električnu struju.

Iluzija je funkcionirala samo kada se cilindar promatralo sa strane; štoviše, imaginarni objekt kojeg je stvorio bio je iste veličine kao original. Budući dizajni morali bi uzeti u obzir sve tri dimenzije, te bi mogli proizvesti iluziju koja je sasvim drugačija od objekta kojeg maskiraju. U principu, ova tehnologija bi se mogla koristiti kako bi dala iluziju proizvoljnog oblika i veličine. Slični uređaji za iluziju bi se u konačnici mogli koristiti za tehnologiju skrivanja: na primjer, kako bi pretvorili radarsku sliku zrakoplova u sliku ptice.

Međutim, rad je još uvijek u ranoj fazi. Sa svojih 45 milimetara, uređaj za iluziju je tri puta širi od cilindra kojeg skriva. Ovaj uređaj je još uvijek prilično glomazan u odnosu na izvorni objekt, pa je potrebno još posla prije nego što u upotrebu uđe pravi uređaj. Iako su uređaji za nevidljivost izumljeni prvi, tehnologija za iluziju bi mogla pobijediti u utrci za praktičnom upotrebom. Tim sada planira istražiti načine za dizajniranje uređaja sa složenijim oblicima. » Potraži više...

Kako je mali studio uspio napraviti 3D film

Obično si samo najveći holivudski studiji mogu priuštiti rad na 3D filmovima. Previše je skupo složiti klimatiziranu farmu poslužitelja (servera). Illumination Entertainment, tvrtka koja stoji iza filma "Kako je Gru ukrao mjesec", pokušala je isprobati nešto novo. Umjesto korištenja klimatizirane farme poslužitelja za računalno generiranje slika, tvrtka je zamolila IBM da im izradi prilagođenu farmu poslužitelja uporabom sustava "iDataPlex", sustava koji smanjuje potrošnju energije za 40% u usporedbi s tradicionalnim farmama poslužitelja.

Sustav iDataPlex ima dvije ključne prednosti: fleksibilnu konfiguraciju koja udvostručuje broj sustava koji mogu raditi u jednom IBM serverskom ormaru i mogućnost rada bez klimatizacijskog uređaja. Sustav postoji na tržištu već više od godinu dana, ali je Illumination Entertainment prvi studio koji ga je upotrijebio za izradu animiranog filma. To ne znači da svaki studio koji ima san sada može proizvesti vrhunski 3D animirani film. Illumination Entertainment je imao velik tim umjetnika, producenata i pomoćnog osoblja (ukupno 330 ljudi) kako bi proizveo 142 terabajta podataka, a farma poslužitelja obrađivala je i do 500.000 slika tjedno.

Farma poslužitelja tvrtke Illumination Entertainment veličine je četiri parkirna mjesta. To je polovica prostora kojeg je tvrtka inicijalno predvidjela za nju. "U većini slučajeva, mali studio kao što je Illumination Entertainment želi uložiti energiju u stvaranje sadržaja koji bi trebao biti što je moguće više dojmljiv," objašnjava Steve Canepa iz tvrke IBM. "Svodeći na minimum tehnološke probleme povezane s izradom i upravljanjem okruženja za računalno generiranje slika, omogućavamo studijima smanjenje količine vremena, energije i sredstava potrebnih za stvaranje osnovne tehnološke platforme".

To je privlačna ideja za one studije koji žele smanjiti troškove i istovremeno biti ekološki osviješteni. Tvrtka IBM već surađuje s brojnim drugim studijima za ugradnju sličnih rješenja. Canepa priznaje da bi studiji mogli izraditi slične sustave kupnjom serverskih ormara i mikroprocesora već dostupnih u trgovinama, ali jedinstvena serverska konfiguracija sustava iDataPlex smješta mnogo snage za obradu podataka na mali prostor - a to nije jednostavno kopirati. Ne očekujte da će se ove zvjerke vrlo skoro početi pojavljivati u garažama u predgrađu. » Potraži više...

3D ispis

Grad Filton u neposrednoj blizini Bristola je mjesto gdje se proizvodila britanska flota zrakoplova Concorde. U zgradi koja se nalazi u blizini zračnog tunela na istoj lokaciji, stvara se nešto što je još više zapanjujuće. Malo po malo, stroj "ispisuje" kompleksan nosač od titana za stajni trap zrakoplova, veličine cipele, kojeg bi inače bilo potrebno mukotrpno izglodati od čvrstog bloka metala. Nosači su samo početak. Istraživači u Filtonu imaju mnogo veću ambiciju: ispisati cijelo krilo zrakoplova.

Nevjerojatno kako se ovo čini, i mnogi drugi ljudi koriste tehnologiju trodimenzionalnog ispisa kako bi stvorili slične izvanredne stvari. One uključuju medicinske implantate, nakit, kopačke dizajnirane za individualne noge, sjenila, dijelove trkaćih automobila, baterije u čvrstom stanju i mobilne telefone prilagođene željama. Neki čak proizvode i mehaničke uređaje. Na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT), Peter Schmitt, student, ispisao je nešto što nalikuje satu. Trebalo mu je nekoliko pokušaja da uspije, ali na kraju je uklonio plastični sat iz 3D pisača, objesio ga na zid i povukao protuuteg. On je počeo otkucavati.

Inženjeri i dizajneri koriste 3D pisače već više od deset godina, no uglavnom za brzu i jeftinu izradu prototipova prije ulaska u područje skupog posla alatne obrade za proizvodnju pravih predmeta. Kako su 3D pisači postali sposobniji i mogu raditi sa širim rasponom materijala, uključujući i plastiku i metale industrijske kvalitete, ovi se strojevi sve više koriste i za izradu konačnih proizvoda. Više od 20% proizvodnje 3D pisača sada su konačni proizvodi umjesto prototipova, prema riječima Terryja Wohlersa, koji vodi tvrtku za istraživanja specijaliziranu u ovom području. On predviđa da će se to povećati na 50% do 2020. godine.

Uporaba 3D pisača kao alata za proizvodnju postala je u industriji poznata kao i "aditivna" proizvodnja (za razliku od stare, "subtraktivne" proizvodnje uz pomoć rezanja, bušenja i udaranja metala). Aditivni proces zahtijeva manje sirovina, te svaki predmet može biti izrađen drugačije zbog činjenice da 3D pisače pogoni softver. Pisači također mogu proizvesti gotove predmete koji zahtijevaju manje sastavljanja i predmete koje bi bilo teško proizvesti tradicionalnim metodama. Predmeti mogu biti ispisani najlonom, nehrđajućim čelikom ili titanom. » Potraži više...

Jednostavno kliknite za proizvodnju

Ispis dijelova i proizvoda ima potencijal promijeniti i samu proizvodnju jer smanjuje troškove i rizike. Proizvođač više ne mora načiniti tisuće ili stotine tisuća artikala kako bi pokrio svoje fiksne troškove. Masovna proizvodnja identičnih predmeta ne mora uvijek biti neophodna ili prikladna, pogotovo kad se uzme u obzir da 3D ispis pruža velike mogućnosti prilagodbe prema želji. Doista, neki ljudi smatraju da će u budućnosti potrošači preuzimati proizvode u digitalnom obliku i ispisivati ih kod kuće, ili u lokalnom 3D proizvodnom centru, nakon što prilagode dizajn prema vlastitom ukusu. Ovo je vjerojatno dalek san. Pa ipak, nova industrijska revolucija mogla bi biti na pomolu.

Ispis u tri dimenzije mogao bi se činiti bizarnim. U stvari, nalik je kliku na tipku za ispis na zaslonu računala i slanju digitalne datoteke, recimo pisma, na inkjet pisač. Razlika je u tome što je "tinta" u 3D pisaču materijal koji se nanosi u uzastopnim, tankim slojevima sve dok se ne dobije čvrsti objekt. Slojevi su definirani softverom koji uzima niz digitalnih isječaka projektiranjem pomoću računala. Opisi isječaka se zatim šalju na 3D pisač kako bi se izgradili pojedini slojevi. Oni se zatim slažu na više načina. Na plohu se može staviti prašak kojeg se očvrsne u potrebnom uzorku tako da ga se polije tekućim vezivom ili sinterira pomoću lasera ili elektronskog snopa. Neki strojevi nanose niti rastopljene plastike. Kako god se to postiglo, nakon što je svaki pojedini sloja dovršen, ploha za izradu spušta se za djelić milimetra i dodaje se sljedeći sloj.

Istraživači u Filtonu počeli su koristiti 3D pisače za izradu dijelova prototipova za testiranje u zračnom tunelu. Skupina je dio grupacije EADS Innovation Works, istraživačkog ogranka EADS-a, Europske grupe za obranu i aeronautiku koja je najpoznatija po izgradnji zrakoplova Airbus. Dijelovi prototipova imaju tendenciju biti vrlo skupi kada se izrađuju jednokratno konvencionalnim sredstvima. S obzirom da njihovi 3D pisači mogu odraditi posao učinkovitije, misli istraživača okrenule su se izravnoj proizvodnji komponenti.

Proizvođači zrakoplova već su zamijenili većinu metala u strukturi zrakoplova laganim kompozitnim materijalima od karbonskih vlakana. Ali čak i mali zrakoplov još uvijek sadrži više tona skupog titana aeronautičke klase. Ovi dijelovi su se uglavnom obrađivali iz oblika čvrstih poluga, što može dovesti i do toga da se 90% materijala odreže. Ovo više nije od nikakve koristi za izradu zrakoplova.

Za izradu istog dijela aditivnom proizvodnjom, EADS započinje s titanom u prahu. Tvrtkini 3D pisači nanose sloj debljine oko 20-30 mikrometara na površinu gdje se spaja pomoću lasera ili elektronskog snopa. Sav suvišan prah može se ponovno koristiti. Neki objekti možda trebaju određenu količinu dodatne završne obrade, ali još uvijek za izradu zahtijevaju svega 10% sirovina od inače potrebne količine. Osim toga, proces troši manje energije od konvencionalne tvornice. Također je ponekad i brži.

Postoje i druge važne prednosti. Većina metalnih i plastičnih dijelova je projektirana za proizvodnju, što znači da dijelovi mogu biti nezgrapni i sadržavati višak materijala koji im nije potreban za funkciju. To nije slučaj kod 3D ispisa. "Stavljate materijal samo tamo gdje materijal treba biti", kaže Andy Hawkins, glavni inženjer na EADS-ovom projektu. Dijelovi koje njegov tim proizvodi su elegantni. Razlog je taj što ih se bez ograničenja u proizvodnji može bolje optimizirati za njihovu namjenu. U usporedbi sa strojno obrađenim dijelom, ispisani dio je oko 60% lakši, ali još uvijek jednako čvrst. » Potraži više...

Aditivna proizvodnja

Proizvodnja male količine prilagođenih komponenti visoke vrijednosti je u redu, no može li se aditivna proizvodnja zaista natjecati s tehnikama masovne proizvodnje koje se usavršavaju već više od jednog stoljeća? Ustanovljene tehnike vjerojatno neće biti odbačene, ali već je sada jasno da će tvornice budućnosti imati 3D pisače koji će raditi zajedno s glodalicama, prešama, ljevaonicama i opremom za brizganje plastike u kalupe, te će na sebe preuzimati sve veći dio posla kojeg inače obavljaju ti strojevi.

Tvrtka "Morris Technologies", sa sjedištem u Cincinnatiju, bila je jedna od prvih tvrtki koja je mnogo ulagala u aditivnu proizvodnju za usluge inženjeringa i proizvodnje koje nudi drugim tvrtkama. Njena je početna namjera bila brza izrada prototipova, ali do 2007. godine tvrtka je shvatila kako je "rođena nova industrija" i stoga je osnovala drugu tvrtku, "Rapid Quality Manufacturing", kako bi se usmjerila na aditivnu proizvodnju većih količina proizvodnih dijelova. U tvrtki kažu da se većina komponenata malih i srednjih dimenzija može pretvoriti iz računalnog dizajna u metalne dijelove industrijske kvalitete unutar samo nekoliko sati ili dana, u odnosu na dane i tjedne koji bi bili potrebni korištenjem tradicionalnih procesa. A pisači mogu ispisivati bez nadzora, 24 sata dnevno.

Neil Hopkinson ne sumnja da će 3D ispis konkurirati masovnoj proizvodnji na mnogim područjima. Njegov tim na Sveučilištu Loughborough je izumio sustav za sintetiranje velike brzine. On koristi inkjet pisaće glave za nanošenje tinte koja upija infracrvenu svjetlost na slojeve polimerskog praha koji se stapaju u čvrste oblike pomoću grijanja infracrvenim zrakama. Među ostalim projektima, skupina ispituje i potencijal za izradu plastičnih kopči za tvrtku "Burton Snowboards", vodećeg američkog proizvođača zimske sportske opreme. Takvi se artikli obično proizvode brizganjem plastike u kalupe. Hopkinson kaže da ih njegov proces može napraviti za 16 centi po komadu, što je vrlo konkurentno brizganju plastike u kalupe. Štoviše, dizajni bi se lako mogli mijenjati.

Teško je predvidjeti koliko će brzo aditivna proizvodnja biti prihvaćena od strane industrije, dodaje Hopkinson. To nije nužno zbog konzervativne prirode proizvođača, nego zbog toga što su neki procesi već napredovali iznenađujuće brzo. Prije samo nekoliko godina se izrada ukrasnih sjenila za svjetiljke pomoću 3D pisača nije činila kao vrlo vjerojatan posao, ali je postala industrija s mnogo konkurentnih tvrtki, a prodane količine mjere se u tisućama komada. Hopkinson smatra da je proces u Loughboroughu već konkurentan brizganju plastike u kalupe za proizvodnju u seriji do 1.000 artikala. Uz daljnji razvoj on očekuje da će u roku od pet godina biti konkurentan u serijama do nekoliko desetaka, ako ne i stotina tisuća. Jednom kada 3D pisači budu mogli izbacivati toliki broj proizvoda, više će proizvođača biti voljno prihvatiti tehnologiju. » Potraži više...

Forma slijedi funkciju

Kod izrade zrakoplova kritično svojstvo je da budu lagani. Smanjenje težine zrakoplova za samo 1 kg uštedjet će gorivo u vrijednosti 3.000 dolara unutar godinu dana, te isto tako smanjiti i emisiju ugljičnog dioksida. Aditivna proizvodnja bi tako mogla i pomoći u izgradnji "zelenijih" zrakoplova - pogotovo ako se svih približno 1000 dijelova zrakoplova može ispisati. Iako je veličina ispisa dijelova zasad ograničena veličinom samih 3D pisača, mnogi vjeruju da su mogući i veći sustavi, uključujući i onaj koji bi mogao stati na 35 metara dugu dizalicu koja se koristi za izradu kompozitnih krila na zrakoplovima. To bi omogućilo da komponente od titana budu ispisane izravno na strukturu krila.

Mnogi vjeruju kako će poboljšane performanse aditivno proizvedenih artikala biti najvažniji faktor koji će tjerati tehnologiju prema naprijed. To je svakako slučaj za gospodina Schmitta, koji je zainteresiran za "izvorne strojeve". To su uređaji koji nisu konstruirani od brojnih montažnih dijelova, već stvoreni u obliku koji potječe od same namjere dizajna. Ako vam to zvuči pomalo umjetnički, to i jest tako: gospodin Schmitt je bivši student umjetnosti iz Njemačke, koji je provodio vrijeme na tvorničkim tokarilicama i glodalicama za izradu mehaniziranih skulptura. Sada radi na novim servo mehanizmima, koji su osnovni gradivni blokovi za robote. Servo uređaji izrađeni po narudžbi koštaju višestruko u odnosu na one dostupne u trgovinama. Gospodin Schmitt kaže da bi graditelj robota trebao moći specificirati sve ono što servo treba učiniti, a ne kako ga treba napraviti, te poslati te informacije u 3D pisač, a softver u stroju morao bi znati kako ga jeftino proizvesti. "To čini proizvodnju dostupnijom", kaže gospodin Schmitt.

Ideja da bi 3D pisač trebao određivati oblik predmeta kojeg proizvodi jako zanima Neri Oxman, arhitekticu i dizajnericu koja je na čelu istraživačke skupine koja istražuje nove načine za izrađivanje predmeta. Ona izrađuje pisač kako bi istražila na koji se način mogu proizvesti novi dizajni. Vjeruje da bi se projektiranje i konstrukciju predmeta moglo transformirati primjenom načela inspiriranog prirodom, što bi rezultiralo oblicima koje je nemoguće proizvesti bez aditivne proizvodnje. Ona je napravila predmete u rasponu od skulptura do neprobojnih prsluka te čak razmatra i zgrade koje bi bile podignute uz pomoć kompjutorski upravljanih mlaznica, a koje bi nanosile uzastopne slojeve betona. » Potraži više...

Primjena u praksi

Neki 3D sustavi omogućuju varijacije u svojstvima i unutarnjoj strukturi ispisanog materijala. Ove godine, na primjer, tvrtka "Within Technologies" očekuje kako će početi nuditi medicinske implantate od titana uz značajke koje nalikuju kostima. Tvrtkin implantat bedrene kosti je gust na mjestima gdje su potrebni krutost i čvrstoća, ali također ima i jake rešetkaste strukture za poticanje rasta kosti na implantat. Takvi će implantati vjerojatnije ostati na mjestu u usporedbi s konvencionalnim. Rad na toliko finoj razini unutarnjih detalja omogućuje da se u bilo kojem trenutku odrede čvrstoća i fleksibilnost objekta, kaže Siavash Mahdavi, glavna izvršna direktorica tvrtke "Within Technologies". Ona radi i na drugim rešetkastim strukturama, uključujući aerodinamične dijelove šasije za trkaće automobile i posebne uloške za tvrtku koja se nada da će proizvesti najudobnije cipele s visokom petom na svijetu.

"Digital Forming", povezana tvrtka (gdje je dr. Mahdavi tehnološka direktorica), koristi softver za 3D dizajn kako bi pomogla potrošačima da prilagode proizvode koji se masovno proizvode. Na primjer, nudi uslugu proizvođačima mobilnih telefona pomoću koje pretplatnici mogu otići na internet i odabrati oblik, boju i ostala svojstva kućišta svojeg novog telefona. Softver zadržava korisnika unutar ostvarivih granica. Nakon što je poslan zahtjev za dizajnom, kućište se ispisuje. Lisa Harouni, generalna direktorica tvrtke, kaže da se proces može primijeniti na gotovo svaki potrošački proizvod, od nakita do namještaja. "Ne sumnjam da će ova tehnologija promijeniti način na koji proizvodimo stvari", kaže ona.

Druge usluge omogućuju pojedincima da pošalju svoje vlastite dizajne na ispis. "Shapeways", tvrtka sa sjedištem u New Yorku, nudi personaliziranu 3D proizvodnju, odnosno "masovno prilagođavanje po želji". Ona svakog mjeseca ispisuje više od 10.000 jedinstvenih proizvoda od materijala koji se kreću od nehrđajućeg čelika do stakla, plastike i pješčenjaka. Kupci su i trgovci i pojedinci, a mnogi naručuju nakit, darove i naprave za prodaju u vlastitim trgovinama.

Tvrtka EOS, njemački dobavljač 3D pisača s laserskim sinteriranjem, kaže kako se oni već koriste za proizvodnju plastičnih i metalnih dijelova od strane proizvođača automobila, zrakoplovnih tvrtki i tvrtki koje prodaje rubu široke potrošnje. Pa čak i od strane stomatologa: i do 450 zubnih kruna, od kojih je svaka prilagođena za pojedinog pacijenta, može se proizvesti u samo jednom danu uz pomoć jednog stroja, kaže EOS. Neki proizvođači krunica bi bili sretni da mogu proizvesti i deset njih dnevno. Kao inženjersku vježbu, EOS je također ispisivao i dijelove za violinu korištenjem industrijskog polimera visokih performansi, koju je sastavio profesionalni proizvođač violina, a zatim svirao koncertni violinist. » Potraži više...

Digitalni proizvodni pogon

Will Sillar iz Legerwooda, britanske konzultantske tvrtke, očekuje kako ćemo vidjeti nastanak onoga što on naziva "digitalnim proizvodnim pogonom": tvrtke više neće trebati toliku količinu kapitala zbog troškova alata, rada u tijeku i sirovina, kaže on. Osim toga, potrebno vrijeme da se digitalni dizajn provede od koncepta do proizvodnje će pasti, vjeruje on, za čak 50-80%. Sposobnost prevladavanja ograničenja proizvodnje i izrade novih stvari će se kombinirati s poboljšanjima u tehnologiji i većim stupnjem mehanizacije kako bi 3D ispis postao široko rasprostranjen.

Neki u industriji smatraju da će učinak 3D ispisa na proizvodnju biti analogan onome inkjet pisača na ispis dokumenata. Pisana riječ postala je tiskana riječ izumom tiska od strane Johannesa Gutenberga u 15. stoljeću. Tiskare su postale poput strojeva za masovnu proizvodnju, visoko učinkovite u tiskanju većeg broja identičnih primjeraka, ali ne i pojedinačnih dokumenata. Inkjet pisač ovo je učinio mnogo lakšim, jeftinijim i osobnijim. Inkjet uređaji sada obavljaju mnoštvo uloga kod ispisa, od knjiga na zahtjev do naljepnica i fotografija, iako su tradicionalne tiskare i dalje bolje za velike serije knjiga, novina i tako dalje.

Kako bi se to moglo odraziti na proizvodnju? Ono što je najviše očito, to mijenja ekonomiju izrade komponenti prilagođenih po želji. Ako tvrtka treba specijalizirani dio, mogla bi zaključiti da je za nju jeftinije i brže lokalno ispisati taj dio ili da ga čak ispiše sama, nego naručiti dio od dalekog dobavljača. Ovo je mnogo vjerojatnije u slučajevima kada su potrebne brze promjene dizajna. » Potraži više...

Primjene u budućnosti

Dospjeli oni u kućanstva ili ne, 3D pisači imaju brojna perspektivna područja za potencijalnu primjenu u budućnosti. U budućnosti se mogu, na primjer, koristiti za proizvodnju rezervnih dijelova za sve vrste proizvoda, a koje se nikako ne bi moglo uskladištiti kao dio inventara. NASA je već testirala 3D pisač na Međunarodnoj svemirskoj postaji, te je nedavno objavila svoj zahtjev za 3D pisačem visoke rezolucije za proizvodnju dijelova letjelice za vrijeme svemirskih misija. Američka vojska je također eksperimentirala s 3D pisačem montiranim na kamion koji može proizvoditi rezervne dijelove za tenkove i ostala vozila na bojištu.

Druga moguća primjena u budućnosti je ispisivanje organa (također poznata i kao ispisivanje tkiva). Zamjenski dijelovi za ljudsko tijelo mogli bi se ispisati procesom sličnim inkjet ispisu, gdje bi mlaznice ispisivale slojeve živih stanica. Ovo je također područje koje se brzo razvija. Japanski znanstvenik Makoto Nakamura radi na modificiranim inkjet pisačima koji mogu ispisati različite vrste stanica. Već je uspješno ispisao cijevi nalik na ljudske krvne žile. Čak mu, navodno, Epson pruža tehničku podršku! Tvrtka po imenu Organovo je već uspjela ispisati krvne žile i srčano tkivo uz pomoć pisača koji raspršuje stanice umjesto tinte. Materijal napravljen na ovaj način se spojio u žive stanice svega 70 sati nakon ispisivanja, te počeo kucati 20 sati nakon toga. Zamjenske kosti ili njihovi dijelovi su još jedna očita primjena za 3D pisače u budućnosti, a 3D podaci o pacijentu dobiveni skeniranjem mogli bi se koristiti kako bi se omogućilo liječnicima da precizno ispišu zamjenske dijelove prije izrezivanja bilo kojeg dijela tijela. » Potraži više...

Prilagođena budućnost

Ispis u tri dimenzije nije rezerviran samo za zapadne zemlje. I kineske tvrtke također usvajaju tehnologiju. Ipak, mogli biste zaključiti da će se jedan dio proizvodnje vratiti u zapadne zemlje iz centara jeftine proizvodnje u Kini i drugdje. Opasnost za poslovanje tvrtki koje se bave logistikom je jasna: zašto bi tvrtka zrakoplovom slala hitno potreban rezervni dio iz inozemstva kada ga može ispisati tamo gdje je on potreban?

Možda najuzbudljiviji aspekt aditivne proizvodnje je da ona smanjuje trošak ulaska u posao izrađivanja predmeta. Umjesto pronalaženja novca za postavljanje tvornice ili traženja proizvođača na veliko u vlastitoj zemlji (ili u nekoj drugoj zemlji) da za vas izradi nešto, 3D pisači će ponuditi jeftiniji i manje rizičan put do tržišta. Poduzetnik bi mogao za probu proizvesti jedan ili dva uzorka pomoću 3D pisača kako bi vidio da li njegova ideja funkcionira. Mogao bi ih napraviti još nekoliko kako bi vidio da li se prodaju, te uzeti u obzir promjene dizajna koje traže kupci. Ako stvari idu jako dobro, može se prebaciti i na konvencionalnu masovnu proizvodnju ili ogromnu seriju 3D ispisivanja.

Ovo sugerira da će uspjeh u proizvodnji manje ovisiti o opsegu, a više o kvaliteti ideja. No, briljantnost sama po sebi ipak neće biti dovoljna. Dobre se ideje pomoću 3D ispisa mogu kopirati još i brže, pa će bitke nad intelektualnim vlasništvom vjerojatno postati još intenzivnije. Imitatorima će isto kao i inovatorima biti lakše brzo plasirati robu na tržište. Konkurentske prednosti bi stoga mogle biti kraćeg vijeka nego ikada prije. A najveći korisnici 3D ispisa vjerojatno neće biti poduzeća, već njihovi klijenti. » Potraži više...

Robot može protumačiti ljudske geste

Čovjek i robot međusobno se gledaju sa suprotnih strana prostorije. Čovjek uzima loptu, baca je prema robotu, a zatim gura autić igračku u istom smjeru. Zbunjen s dva predmeta koji dolaze prema njemu u isto vrijeme, robotu zasvijetli upitnik na zaslonu. Bez riječi, čovjek radi gestu bacanja. Robot svraća pozornost na loptu i odlučuje je baciti natrag.

U ovom su slučaju radnje robota bile predstavljene softverskim naredbama, ali bit će potreban samo mali korak za prilagodbu sustava kako bi se omogućilo pravom robotu da zaključuje koje su želje ljudi iz njihovih gesta. Razvijen od strane Ji-Hyeong Hana i Jong-Hwan Kima na korejskom Znanstvenom institutu za naprednu znanost i tehnologiju (KAIST) u Daejeonu, sustav je dizajniran da odgovara na radnje osoba koje rješava na isti način na koji to čini i naš mozak. Ljudski mozak sadrži specijalizirane stanice, po imenu zrcalni neuroni, a te stanice funkcioniraju na isti način kada promatramo radnje koje obavljaju drugi kao i u slučaju kada tu radnju izvodimo sami. Smatra se da nam ovo pomaže pri prepoznavanju ili predviđanju namjera drugih.

Za izvođenje iste radnje, robot promatra što osoba radi, dijeli radnju na jednostavan verbalni opis i pohranjuje taj opis u svoju memoriju. On uspoređuje radnju koju promatra s bazom podataka vlastitih radnji, te stvara simulaciju na temelju one najsličnije. Robot također gradi skup namjera ili ciljeva povezanih s radnjom. Na primjer, gesta bacanja pokazuje da čovjek želi da mu robot baci nešto natrag. Robot zatim povezuje radnju "baciti" s predmetom "lopta" i dodaje to u svoju bazu znanja.

Kada neki dio memorije sadrži dvije moguće namjere koje odgovaraju dostupnim informacijama, robot ih razmatra obje i određuje koja od njih u većini slučajeva rezultira pozitivnom povratnom informacijom od čovjeka - osmijehom ili klimanjem glavom, na primjer. Ako je robot zbunjen proturječnim informacijama, može zatražiti drugu gestu od čovjeka. Također pamti i detalje svake interakcije, što mu omogućava bržu reakciju kada se nađe u situaciji na koju je već prije naišao. Sustav bi trebao omogućiti robotima da s ljudima vrše učinkovitiju interakciju, koristeći iste vizualne signale koje i mi koristimo. "Naravno, roboti mogu prepoznati ljudske namjere i prepoznavanjem govora, ali bi ljudi trebali davati konstantne, izričite naredbe robotu", kaže Han. "To bi bilo prilično nezgodno".

Socijalno inteligentni roboti koji mogu komunicirati s nama putem gesta i izraza morat će razviti mentalni model osoba s kojima komuniciraju kako bi razumjeli njihove potrebe, kaže Chris Melhuish, direktor Laboratorija za robotiku u Bristolu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Korištenje zrcalnih neurona i jedinstvene ljudske sposobnosti oponašanja kako bi se nadahnula izrada takvih robota moglo bi biti vrlo zanimljivo, kaže on. Han sada planira testirati sustav na robotu opremljenom vizualnim i drugim senzorima za detekciju ljudskih gesta. Predstavio je svoj rad na konferenciji Robio u Tianjinu, Kina. » Potraži više...

Hladnjak koji zadržava hladnoću tijekom 10-dnevnog prekida struje

Razvijen je tip hladnjaka koji može ostati hladan i do 10 dana bez ikakve struje. Osim što održava hranu i lijekove svježima kroz dulja razdoblja bez struje, u budućnosti bi se mogao dobro nositi i s namjernim prekidima struje nametnutim bijeloj tehnici u domaćinstvu od strane pametnih energetskih mreža s obnovljivom energijom. Izvorno razvijen za pomoć pri pohrani cjepiva u zemljama u razvoju, ovaj hladnjak male potrošnje je dijelom i rezultat dobre izolacije. No on također uključuje i materijale s promjenom faze kako bi regulirao temperaturu, kaže Ian Tansley, glavni tehnički direktor tvrtke koja je proizvela hladnjak, True Energy iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Hladnjaci za cjepiva obično za pohranu energije koriste baterije koje se aktiviraju tijekom duljih nestanaka struje, ili medij za pohranu energije, poput leda, za slučajeve povremenih prekida napajanja. No, baterije imaju ograničen životni vijek, a led se ponaša različito s obzirom na temperaturu okoline - što rezultira ili prejakim ili preslabim hlađenjem, te tako dovodi do neželjenih promjena temperature unutar hladnjaka.

Ovdje u pomoć priskaču materijali s promjenom faze. Oni se ponašaju normalno dok su u krutom obliku: dok upijaju toplinu, temperatura materijala raste. Ali kada se počnu topiti - odnosno mijenjati fazu - oni apsorbiraju velike količine topline iz okoline, uz održavanje stalne temperature, sve dok promjena faze ne bude kompletna. Iako tvrtka True Energy ne želi reći koji materijal s promjenom faze koristi, tvrdi da je izabrala taj materijal jer ima talište koje je idealno za hladnjake. "On želi biti na 5°C," kaže Tansley, i tako održava hladnjak na toj temperaturi. Hladnjak za cjepiva odobren je od strane Svjetske zdravstvene organizacije prošle godine. Tvrtka True Energy sada namjerava primijeniti ovu tehnologiju na komercijalne hladnjake i hladnjake u domaćinstvima. » Potraži više...

Reklame bi uskoro bilo moguće projicirati na prozore automobila

Vozači su već sada bombardirani oglašavanjem na plakatima i vozilima. A sada bi čak i prozori automobila mogli postati dio toga. Wallen Mphepo sa Sveučilišta u Pekingu u Kini osmislio je način da pretvori prozore automobila u plakate koji bi se moli koristiti za prikaz dinamičkih oglasa i poruka o javnoj sigurnosti. Mphepo je razvio film of polimera koji se može pričvrstiti na prozor i funkcionirati kao neka vrsta zaslona, hvatanjem slika projiciranih iz unutrašnjosti vozila i njihovom prezentacijom gledateljima izvan vozila uz pomoć niza mikroskopskih struktura nalik na zrcala. Tanke vertikalne trake prozirnog filma između ovih struktura omogućuju vozaču da vidi kroz prozor kao i inače, kaže Mphepo.

Oglašivači bi mogli koristiti GPS za prilagodbu oglasa području gdje se automobil nalazi, ili dobu dana. "Nema smisla prikazivati oglase za doručak u vrijeme kada ljudi u stvari žele otići na večeru", kaže Mphepo. On će predstaviti prototip uređaja krajem ovog mjeseca. On vjeruje kako može proizvesti 3D sliku bez potrebe za naočalama uz pomoć zrcalnih traka za prikaz izmjenjujućih slika s obje strane svake prozirne trake, pod kutom pod kojim će ga gledati lijevo ili desno oko.

Mphepo se u konačnici nada da će projektirati zaslone za 3D kinematografe koristeći isti pristup. Ideja je zanimljiva, ali bi mogla odvratiti pažnju vozača s ceste. Iako su vozači navikli na oglase, dinamički prikaz će uzrokovati da dulje gledate u ta vozila i to bi moglo predstavljati veći problem. Također, ljudi možda neće moći vidjeti unutrašnjost vozila opremljenih ovim zaslonom. To bi moglo ugroziti komunikaciju vozača gestama na križanjima, na primjer, što je razlog zašto su neke države u SAD-u zabranile zatamnjena stakla na automobilima. Ali Mphepov bi zaslon mogao poboljšati sigurnost ako se bude koristio za prikaz poruka javnog informiranja, kao što su promjene u ograničenju brzine ili upozorenja o nadolazećim opasnostima. Mphepo također dodaje da bi ovaj zaslon mogao biti savršen način da vozači prime hitna upozorenja. » Potraži više...

Uzimanje otisaka prstiju iz USB sučelja

Bi li vaša tvrtka znala da su nacrti za njen sljedeći izum ukradeni od strane uredskog uljeza, koji ih je potajno kopirao na memorijski ključić ili na iPod uređaj? Vjerojatno ne. Ali sada je otkriveno "uzimanje otisaka prstiju iz USB sučelja", a ono može identificirati koje su datoteke bile cilj takvih napada. Krađa podataka preko USB utora je raširena, kaže Alexandra Brodie, odvjetnica za intelektualno vlasništvo. "Susrećemo se s povećanjem obujma krađa intelektualnog vlasništva počinjenih ovim putem, a tvrtke gube poslovne tajne i akumulirano znanje i iskustvo," kaže ona.

Hakeri mogu kopirati ogroman broj dokumenata pomoću alata za pretraživanje dokumenata. Sustav se aktivira kada se memorijski ključić uključi u PC koji pokreće neku verziju Windowsa. On automatski kopira sadržaj direktorija "My Documents". Sada postoji način da se uoči takva krađa podataka. Vasilios Katos i Theodoros Kavallaris s Trakijskog sveučilišta Democritus u Komotini, Grčka, ispitivali su svaku marku i model USB štapića i iPod/ iPhone uređaja. Oni su otkrili da svaki od njih ima karakterističnu brzinu prijenosa kada kopira podatke s tvrdog diska PC računala. To se događa zbog razlika između komponenti koje sačinjavaju svaki tip uređaja.

Moguće je saznati da li su datoteke kopirane pogledom u Windows registar, koji bilježi marku i model svakog USB uređaja uključenog u to računalo i to s vremenskim identifikatorom. Provjerite sve direktorije s dokumentima i potražite datoteke kojima se pristupalo odmah nakon priključivanja USB uređaja - Windows registar računa kopiranje kao pristup datoteci. Kada pronađete direktorij za koji sumnjate da je kopiran, ispišite vremena u kojima je bilo pristupano datotekama unutar njih. Ako ukupno vrijeme pristupa datotekama odgovara brzini prijenosa određenog USB memorijskog ključića ili iPod uređaja uključenog u PC u tom trenutku, tada je primjereno pretpostaviti da se dogodio napad. Kavallaris piše program kako bi automatizirao proces pretrage Windows registra i kako bi otkrio koje su datoteke kopirane na USB memorijski ključić. Brodie smatra da bi rad tima mogao pomoći istražiteljima. "Sposobnost dokazivanja da su preuzete datoteke bit će neprocjenjiva kod podizanja optužnice u slučaju krađa". » Potraži više...

Ojačavanje ranjivih mreža

Računalni bi crvi mogli uzrokovati kaos na strateškim točkama unutar električne mreže u Teksasu, Kaliforniji i Ohiju, uzrokujući pad cijelog američkog energetskog sustava. Ovaj scenarij terorističkog ili vojnog napada na kritične infrastrukture unutar države sve je više realan, posebno u svjetlu računalnog napada Stuxnet na iranska nuklearna postrojenja prošle godine. Električna je mreža samo jedan od sustava koji su u opasnosti: ranjivi su i mreža zračnog prometa, bankarski sustav, pa čak i sam internet.

To ne mora biti tako, kažu Christian Schneider, fizičar na Federalnom švicarskom institutu za tehnologiju u Zurichu i njegovi kolege. Prema njihovom modelu, velike tehnološke mreže se može uvelike unaprijediti uz tek manje izmjene koje bi umnožile putove duž kojih informacije mogu teći. Mnoge mreže u stvarnom svijetu su iznenađujuće ranjive kada im zakažu ključne komponente. Na primjer, nedavna je studija utvrdila da povezanost unutar mreže može pasti i za 90 posto ako zakaže samo 12 posto njenih ključnih komponenti.

Schneiderov je tim koristio računalni model za proučavanje kako promjena ožičenja mreže može utjecati na taj rezultat. Oni su nasumično izabrali dvije veze i zamijenili im krajnje točke, a zatim testirali tu izmijenjenu mrežu gašenjem određenih točaka, kao u napadu. Ako mreža nije bila otporna kao prije, oni su ignorirali ovo ožičenje i umjesto toga zamijenili dvije različite veze. Kada su otkrili poboljšanje, izmijenjena je mreža uzeta kao polazište i proces se nastavio. U stvarnom svijetu, ekvivalent ovome bila bi promjena putova kojima se vrši prijenos električne energije ili internetskog prometa. Rezultati su pokazali da čak i mali broj promjena može puno pomoći. Na primjer, ovaj je model postao 25 posto otporniji uz promjenu svega 2 posto njegovih unutarnjih veza.

"Bili smo iznenađeni time koliki smo napredak vidjeli", kaže Schneider. "Čak i jedna promjena može imati velik učinak". Schneider nije potpuno siguran zašto se događa poboljšanje, ali vjeruje da bi razlog mogao biti u tome što neke promjene uklanjaju skrivena uska grla - dijelove mreže gdje informacija mora proći kroz jedan ključni element ili vezu. Povećanje broja alternativnih putova koji povezuju bilo koje dvije točke znači da mreža ostaje bolje povezana čak i kada se oduzmu neke ključne točke. To predstavlja značajan korak prema boljem razumijevanju kako vitalne mreže mogu biti bolje zaštićene od zlonamjernih napada. » Potraži više...

Roboti se mogu penjati po zidovima

Možete vidjeti otvoreni prozor na nekoliko stotina metara visine koji se nalazi na staklenom tornju. Jeste li sigurni kako ga niti jedan stroj ne bi mogao doseći? Upoznajte robota-kukca, koji ima ljepljive noge. Svi kukci izlučuju ljepljivu tekućinu iz svojih stopala dok hodaju. To stvara tekući "most" između stopala i površine, te stvara jaku vezu uz pomoć molekularne napetosti. Minghe Li, stručnjak za robotiku sa Sveučilišta Tongji u Šangaju, Kina, pokušava replicirati ovaj efekt kako bi stvorio novu generaciju robota penjača. On je projektirao robota-kukca koji otpušta mješavinu meda i vode na svojim stopalima kada se želi penjati. No, prototip nije bio uspješan kao kukac. Stoga je Li još jednom proučio kukce i uočio da oni također imaju i utore na svojim stopalima, što poboljšava njihovu moć držanja za površinu. Li sada replicira te utore na podlozi za stopala od silikona u koju su ugravirani šesterokuti, a koji se prošire čim se na njih primijeni pritisak dok robot hoda.

Utori su doveli do stvaranja mostova između stopala i površine koji imaju više tekućine nego u slučaju glatkih stopala. To čini ove podloge 50 posto više ljepljivima, prema matematičkim modelima. Ovaj bi dizajn mogao pomoći pri rješavanju još jednog problema na prototipu bez utora: postizanje da robot dovoljno sporo izlučuje ljepljivu tekućinu. Kukci ispuštaju sloj tekućine debljine svega jednog nanometra, ali ovaj robot trenutno ispušta velike kapljice. Li se nada kako će utori ravnomjernije rasporediti kapljice.

Ovaj se robot-kukac suočava sa žestokom konkurencijom od strane robota projektiranih po uzoru na drugog penjača: macaklina (tropskog guštera). Umjesto da se oslanjaju na ljepljivu tekućinu, macaklini koriste milijune dlačica na stopalima kako bi se zalijepili za površine. Dlačice se savijaju pri dodiru s površinom, a intermolekularna sila uzrokuje da se međusobno zalijepe. Ove dlačice su već oponašane u laboratoriju pomoću nanocjevčica od ugljika. Za sada, ti roboti-macaklini, kao što je Stickybot kojeg su razvili Mark Cutkosky i njegov tim sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji, pobjeđuju u utrci prema vrhu jer se mogu penjati po vertikalnim zidovima, dok se robot-kukac ne može nositi s nagibima koji premašuju 75 stupnjeva.

Međutim, roboti-macaklini se teško nose s grubim, mokrim i slanim površinama, jer voda i sol mogu ometati međumolekularne sile. I ne samo to, već je teško i izraditi dlačice koje istovremeno moraju biti i vrlo tanke i vrlo savitljive. Kako nanocjevčice budu postajale tanje, postajat će ujedno i sve tvrđe, a sila potrebna za njihovo savijanje podrazumijevat će i potrebu za većim motorima, što će rezultirati većim robotima. Ovaj je rad preliminaran i roboti-macaklini imaju izazove pred sobom, no kombinacija metode prianjanja kukaca i macaklina jednog bi dana mogla dovesti do velikog uspjeha. » Potraži više...

Poboljšani standardi čine zgrade sigurnijima

Kuće uz ocean na obalama Floride i karipskih otoka su kao iz snova: valovi zapljuskuju pješčane plaže pod suncem, na svega nekoliko metara od vašeg kućnog praga. No, upravo te karakteristike koje čine kuću za odmor poželjnom također je čine i ranjivom na oluje, uragane i tajfune koji su problem na mnogim najtraženijim lokacijama na svijetu. Prošlo je ljeto na Atlantiku bilo jedno od najgorih ikada zabilježenih. Bilo je svega nekoliko smrtnih slučajeva, zahvaljujući preciznosti modernog predviđanja vremena, ali je razaranje bilo golemih razmjera.

Tim Warner gradi kuće na Britanskim Djevičanskim Otocima već 25 godina i bio je svjedok 13 uragana i njihovih posljedica. Njegova je najnovija kuća - rezidencija sa šest soba pod nazivom "Indigo Landing" - izuzetno napredna. "Ključ za izdržavanje ekstremnih vjetrova su strukturni integritet, oblik i masa", kaže on. "Indigo Landing" ima debele betonske temelje i okvire armirane čelikom i povezane betonskim prstenima. Drveni krovovi su vezani za čelične trake i zatim obloženi gumenom membranom, dok su prozori izrađeni od izdržljivog PVC-a i zaštićeni električnim roletama koje imaju i opciju ručnog otvaranja i zatvaranja - što je potrebno, kaže Warner, jer komunalna poduzeća isključuju struju kada stiže oluja.

Na Floridi brojne skupine vode kampanju za strože građevinske pravilnike. Aktivisti su stvorili model zakonodavstva kako bi pojačali pripreme prije oluja u osjetljivim državama od Meksičkog zaljeva do Nove Engleske. Također pozivaju na godišnji "tjedan oslobođenja od poreza" za vlasnike kuća koji nabave prijenosne generatore, baklje i posebne rolete za oluje. Australija je također postrožila građevinske pravilnike, a posebno za kuće na sjeveroistočnoj obali gdje je grad Darwin još 1974. godine teško pogođen ciklonom. Kuće izgrađene od tada uglavnom su bile u mogućnosti izdržati vjetrove brzine i do 265 km/h. » Potraži više...

Izgubljen je još jedan prototip uređaja iPhone

Još je jedan prototip Appleovog uređaj iPhone izgubljen u lokalu, izvijestio je u srijedu CNet, pozivajući se na anonimne izvore. Stranica navodi da je zaposlenik izgubio uređaj iPhone 5 u San Franciscu krajem srpnja, što je potaklo žurbu od strane sigurnosnih službi tvrtke Apple kako bi se nestali mobitel pronašao tijekom sljedećih nekoliko dana. Kako tvrdi CNet, telefon je ukraden iz meksičkog lokala "Cava 22", i vjerojatno je prodan na stranici Craigslist za 200 dolara.

Apple je navodno kontaktirao policiju San Francisca, nakon što locirao uređaj u kući u dijelu grada poznatom pod nazivom "Bernal Heights". Tamo su ispitali muškarca koji je priznao da je te noći bio u lokalu "Cava 22", ali je porekao da zna bilo što o nestalom telefonu, čak i nakon što su mu zaposlenici tvrtke Apple ponudili novac. Apple je odbio dati komentar za CNet, dok je glasnogovornik policije San Francisca izjavio kako nije podnesen policijski zapisnik.

Ovo je već drugi put da je zaposlenik izgubio prototip uređaja iPhone. Prošle godine, blog Gizmodo je tvrdio kako je platio 5.000 dolara za prototip uređaja iPhone 4 kojeg je u lokalu u gradu Redwood City, Kalifornija, ostavio Appleov softverski inženjer. Apple još uvijek nije dao službenu najavu o bilo kakvom budućem uređaju iPhone, ali nagađa se da bi iPhone 5 mogao biti predstavljen u roku od dva mjeseca. Prošlog je tjedna izvršni direktor Steve Jobs odstupio s dužnosti, a zamijenio ga je Tim Cook. Jobs planira ostati predsjednik uprave. » Potraži više...

4G bežične mreže

Uz 4G bežične mreže koje obećavaju budućnost ispunjenu iznimno brzim surfanjem mobilnim internetom, oprošteno vam je ako sanjarite o gledanju video zapisa visoke definicije na svojem pametnom telefonu. Možete nastaviti sanjati, barem ako živite u SAD-u. "Moj je prijatelj dobio jedan od prvih 4G pametnih telefona prije nekoliko mjeseci i naglašavao kako je to divno, ali je nedavno već primijetio usporavanje", kaže Robert Atkinson iz New Yorka. To bi mogao biti prvi znak nadolazećeg uskog grla u bežičnoj komunikaciji. Bežični spektar je ograničeni resurs koji se mora dijeliti, kaže Atkinson, pa kako raste broj korisnika, tako svaki od njih dobiva manju propusnost. A taj broj raste u nebo. Gotovo 35 posto vlasnika mobitela u SAD-u posjeduje pametne telefone. Većina njih ih mnogo koristi: četvrtina vlasnika kaže da većinom koriste internet putem pametnog telefona. Milijuni tablet računala ovisnih o bežičnoj mreži koji preplavljuju tržište također nimalo ne pomažu.

Prošle je godine američka Federalna komisija za komunikacije najavila svoju namjeru da udvostruči dostupnu propusnost mobilne bežične mreže otvaranjem 500 MHz novog spektra do 2020. godine. No, 300 MHz od toga će proizaći iz spektra predviđenog za emitiranje TV programa, a TV mreže se bore protiv tog poteza. Štoviše, neke 4G frekvencije koje su oslobođene ukidanjem starih satelitskih usluga dolaze u interferenciju s frekvencijama koje koriste GPS prijemnici. Najveći pružatelji mobilnih usluga u SAD-u počinju uvoditi 4G uslugu pod nazivom LTE, koja će postizati brzine od 5 do 12 megabita u sekundi, u usporedbi s 0,5 do 1,5 megabita koliko postiže današnja 3G tehnologija. No u praksi ove vrijednosti brzo padaju: svaka bazna stanica unutar mreže od 300 MHz može prenijeti samo 50 megabita u sekundi u svakom smjeru, a to se mora dijeliti između tisuća korisnika.

Mnogo korisnika već gleda video zapise u pokretu, a žeđ za sve većom propusnošću čini se neutaživom. Problem se već prenosi na kupce. Pružatelji mobilnih usluga, koji očekuju da će platiti visoku cijenu za dodatni spektar, rješavaju se svojih ponuda s neograničenom količinom podataka. Verizon je ograničio preuzimanje podataka u sklopu svojeg mjesečnog plana za 30 dolara na 2 gigabajta mjesečno - što je dovoljno za slanje 1000 poruka elektroničke pošte ili za gledanje svega 2 sata video zapisa visoke definicije. Svaki dodatni gigabajt će koštati 10 dolara. Uz ovakvu cijenu, ako želite gledati film, moglo bi vam biti jeftinije otići u kino. » Potraži više...

Vibracije pametnog telefona otkrivaju vaše privatne podatke

Blagi pokreti vašeg pametnog telefona svaki put kada dodirnete zaslon osjetljiv na dodir mogao bi otkrivati ono što tipkate. "Prisluškivanje" tipkovnice korisnika računala naziva se "keylogging". Često je krivac za to softver koji nevidljivo radi u pozadini, prati što tipkate i obavještava hakera koji ga je instalirao - a to olakšava krađu lozinki i bankovnih podataka.

Ovu je tehniku puno teže izvesti na pametnim telefonima, jer većina mobilnih operacijskih sustava dozvoljava pristup onome što tipkate isključivo onoj aplikaciji koja je na zaslonu, kaže sigurnosni stručnjak Chen Hao sa Sveučilišta u Kaliforniji. Međutim, Chen i njegov kolega Liang Cai zaobišli su ovu prepreku i stvorili softver koji radi na pametnim telefonima s Android operacijskim sustavom. Taj softver koristi senzore pokreta u telefonu kako bi detektirao vibracije koje nastaju zbog dodirivanja zaslona. Budući da mobilni operativni sustavi ne smatraju da su izlazne vrijednosti senzora privatne ili da im je potrebna zaštita, one predstavljaju metu hakerima koji žele stvoriti aplikaciju nevinog izgleda, a koja potajno nadzire telefon korisnika.

Chenov softver ne mora biti vidljiv na zaslonu kako bi osjetio horizontalne i vertikalne pokrete telefona. On izračunava koju je tipku na virtualnoj tipkovnici korisnik pritisnuo na temelju vibracija telefona. Aplikacija pravilno pogađa više od 70 posto pritisaka na tipke na virtualnoj numeričkoj tipkovnici. Chen vjeruje da će ova tehnika također funkcionirati i na punoj alfanumeričkoj tipkovnici, ali kaže kako će vjerojatno biti manje točna. "Međutim, očekujemo kako će točnost biti veća na tablet uređajima", kaže on, jer će veće dimenzije tablet uređaja naglasiti njegove pokrete dok korisnik dodiruje zaslon.

Chen kaže kako bi kriminalci već mogli koristiti ovakav softver. Martin Lee iz tvrtke za računalnu sigurnost Symantec kaže kako je ovakav softver zanimljiva ideja, ali ističe da postoje i mnogo jednostavniji načini za pristup osobnim podacima, poput "phishing" napada koji zavaravaju korisnike kako bi otkrili detalje o sebi. Pa ipak, on upozorava kako su zlonamjerni programi za mobilne telefone rastuća prijetnja. » Potraži više...

Sustav prilagođava zamah kako bi pomogao lošim igračima golfa

Nedostaje li u vašoj igri golfa završni dodir? Mučite li se kada je u pitanju umjetnost laganog udaranja loptice? Ne bojte se: robotska bi vam pomoć mogla poboljšati igru. Novi stroj za vježbu stvorili su Katherine Kuchenbecker sa Sveučilišta u Pensilvaniji i njezini kolege, koji su specijalizirani za haptiku - tehnologiju taktilne povratne informacije.

Završna faza u golfu događa se kada igrač pokušava lagano smjestiti loptu u 10 centimetara široku rupu koristeći ravnu palicu koja se zove "putter". Da bi to učinili dobro, igrači moraju zauzeti miran stav, istovremeno osiguravajući da je ravna strana "putter" palice usmjerena prema rupi za vrijeme zamaha. Ovdje nema mnogo prostora za pogrešku, jer i male promjene kuta "putter" palice mogu izmijeniti putanju loptice. Ono što je potrebno, kaže Kuchenbecker, je metoda koja uči igrača kako lagano udariti lopticu.

Tim je napravio metalni okvir duljine 1,5 metara i širine 70 centimetara s bazom koja je prekrivena zelenom tkaninom za biljarski stol i rupom za vježbu. Igrač stoji u sredini, koristeći "putter" palicu za trening s pričvršćene četiri čelične žice, dvije na prednjoj strani i dvije na stražnjoj strani. Ove žice vode do četiri ugla okvira, gdje je svaka od njih pričvršćena na električni motor koji može promijeniti napetost žica. Dok igrač zamahuje palicom, softver koji brzo djeluje upravlja napetošću žica i ispravlja bilo kakvo odstupanje u zamahu, održavajući ga ravnim.

Igrač golfa osjeća sile koje ga vuku natrag u ispravan položaj kada pogrešno zamahuje, što postiže da mu ispravan zamah bude prirodan osjećaj. "Sile su suptilne, čak neprimjetne ako pokušavate lagano i ravno udariti", kaže Kuchenbecker. Sustav vam pomaže da steknete osjećaj ravnog udaranja, a lopta ima tendenciju završiti bliže svom cilju. Mnogi uređaji za vježbanje golfa tjeraju korisnika da se čvrsto pridržava određene linije. Ali je ovo prvi uređaj za vježbu koji vam omogućava da odstupite, a koji vas zatim ispravlja. Ovo je zanimljiv novi pristup. » Potraži više...

Brodski generator kojeg pokreće plinska turbina

Predviđen za vrlo skoro predstavljanje, ovo je generator kojeg pokreće plinska turbina. Kompaktna jedinica dolazi u tri veličine (30kW, 65kW i 200kW) i iako je veća od generatora koji se najčešće nalaze na rekreacijskim plovilima, namijenjena je i brodovima na električni pogon i superjahtama. Prvi iz ove nove generacije brodova je na testiranju, a ovo plovilo će imati znatno nižu emisiju štetnih plinova od trenutnih plovila na dizelsko gorivo. Iza razvoja ove mikro plinske turbine stoji tvrtka "Capstone Turbine Corporation". Ova je američka tvrtka razvila dizajn kompaktne plinske turbine koji pokazuje bolju ekonomičnost u usporedbi s klasičnim plinskim turbinama.

U Capstoneu svoju jedinicu nazivaju "mikroturbinom". Tvrtka kaže da sustav rješava probleme visoke potrošnje goriva i emisije plinova tako što sadržava sustav za regeneraciju topline unutar same turbine. Tehnologija za regeneraciju topline, gdje se velik dio viška energije u obliku topline koja se inače gubi u ispušnim plinovima može regenerirati, slična je onoj koja se koristi u najnovijim Rolls Royce plinskim turbinama koje se razvijaju za vojnu uporabu. U Capstoneovoj turbini vrući ispušni plinovi prolaze kroz izmjenjivač topline koji zagrijava dolazni zrak za izgaranje, te navodno značajno povećava učinkovitost turbine na različitim brzinama. I ne samo to, već se prolaskom kroz izmjenjivač topline ispušni plinovi i hlade, te se na taj način djelomično rješavaju problemi koji nastaju zbog vrlo vrućih ispušnih plinova.

Turbina tvrtke Capstone vrti se na vrlo visokih 90.000 okretaja u minuti i podržavaju je zračni ležajevi koji ne zahtijevaju održavanje i podmazivanje. Ti ležajevi smanjuju buku, a nepostojanje vibracija pridonosi niskoj razini buke, pa su navodno ove jedinice i manje i mnogo tiše od konvencionalnih dizelskih generatora. Vrlo velika brzina osovine ove turbine mora biti svedena na brzinu pogodnu za generator, pa je potreban kompleksan mjenjač u samom prijenosu. Turbina tvrtke Capstone može funkcionirati na širokom rasponu goriva. U svim slučajevima emisije plinova iz turbine su niske, a čestice čađe su praktički nepostojeće. Cijena ovih turbina je viša od usporedivih dizelskih instalacija, ali u Capstoneu u ovoj fazi još nisu rekli koliko viša. Marketing je usmjeren na nisku emisiju ispušnih plinova, nisku razinu buke i vibracija, te kompaktnu veličinu. » Potraži više...

Raketni ruksak Glenna Martina uskoro će se naći u prodaji

Kada je Glenn Martin 2008. godine prvi put predstavio svoj raketni ruksak, on je mogao lebdjeti svega nekoliko metara od tla. Kritičari su tvrdili da raketni ruksak nikada neće dospjeti na mnogo više od nekoliko metara. U svibnju, Martin je gledao kako njegov raketni ruksak leti devet minuta i 43 sekundi, na visini od 1.060 metara. Da je stroj nosio živu osobu umjesto lutke od 70 kg, postavio bi rekord za najdulji i najviši let raketnog ruksaka ikada. Svaki drugi takav uređaj u povijesti uspio je ostati u zraku najviše minutu ili dvije. No, Martin je namjeravao postići više od postavljanja rekorda sa svojim demonstracijama. Želio je dokazati kako je njegov dizajn siguran dovoljno da postane prvi komercijalni raketni ruksak - kojeg bi svatko mogao kupiti i njime letjeti.

Dvotaktni plinski motor koji je projektiran prema posebnim specifikacijama vrti par cijevnih ventilatora koji stvaraju potisak. Sustav upravljanja je potpuno elektronički. Jedinica za kontrolu leta veličine mobitela, koju je proizvela tvrtka Rockwell Collins, omogućuje Martinu da postavi granice visine, nagiba i zanošenja, te općenito smiruje let, poništavajući grčevite manevre novog pilota. Dodatkom daljinskog upravljača za raketni ruksak, njegove se potencijalne primjene povećavaju.

Tim za potragu i spašavanje, na primjer, mogao bi daljinski upravljati ovim raketnim ruksakom do teško dostupnog mjesta u zoni katastrofe, uputiti žrtvu da se veže, te je prevesti na sigurno. Ili bi vojnici mogli upotrijebiti raketni ruksak kako bi zrakom prenijeli minijaturnu baznu stanicu za mobitel na vrh brda, kako bi dobili privremenu komunikaciju. Martin kaže kako se nada da će ljudi koristiti njegov raketni ruksak i za rekreaciju. On će ograničiti brzinu na 100 km/h, a vrijeme leta na oko 30 minuta. Letačima neće biti potrebna dozvola za letenje, ali će im biti potrebno oko 100.000 dolara za kupnju raketnog ruksaka. U cijenu su uključena dva obvezna tjedna obuke. Prve bi jedinice mogle biti isporučene već iduće godine. » Potraži više...

Uređaje iPhone proizvodit će milijun robota

Foxconn, proizvođač dijelova za Appleov iPhone i iPad, kritiziran je prošle godine nakon bujice samoubojstava njihovih radnika. Sada planira zamijeniti većinu svoje problematične radne snage s milijun novih robota.

Foxconn ima sjedište u Tajvanu, ali je najveći poslodavac iz privatnog sektora u kontinentalnoj Kini, s više od milijun zaposlenika. Prošle ih se godine ubilo 17, većina skokom s tvorničkih zgrada. Kritike koje su uslijedile i negativni naslovi diljem svijeta stvorili su pritisak na tvrtku koja je udvostručila plaće svojim radnicima.

Sada osnivač i predsjednik tvrtke Terry Gou kaže kako želi smanjiti rastuće troškove rada i poboljšati učinkovitost zamjenom radnika robotima koji mogu obavljati zadatke poput bojanja, zavarivanja i montaže. On kaže kako će Foxconn povećati svoju robotsku radnu snagu s 10.000 na 300.000 jedinica iduće godine, prije dosezanja brojke od 1 milijun do 2014. godine.

Strojevi vjerojatno neće biti ništa impresivniji od robotskih ruku. Međutim, statistike sugeriraju da je Foxconn postavio svoje ciljeve nevjerojatno visoko u usporedbi sa sadašnjim stanjem industrijske robotike, s obzirom na to da je u cijelom svijetu 2009. godine u pogonu bilo oko 1.020.000 industrijskih robota. » Potraži više...

Samsung traži zabranu za novi iPhone 4S

Tvrtka Samsung Electronics traži zabranu prodaje uređaja iPhone 4S samo nekoliko sati nakon što je on predstavljen, što ukazuje na to da prelazi iz obrane u napad. Tvrtka iz Južne Koreje izjavila je kako planira tražiti zabranu za uređaj iPhone 4S u Francuskoj i Italiji tako što će podnijeti tužbe u Parizu i Milanu, tvrdeći da Apple krši njene patente za bežičnu tehnologiju u 3G mobilnim uređajima.

Željno očekivana najnovija verzija Appleovog najpoznatijeg pametnog telefona inicijalno je razočarala investitore, jer prvo predstavljanje proizvoda od strane novog izvršnog direktora nije ispunilo očekivanja. Dionice su najprije izgubile na vrijednosti više od 3 posto, iako su se kasnije u velikoj mjeri oporavile. Sukob između dviju tvrtki izbio je u travnju, kada je Apple tužio Samsung za navodno kopiranje uređaja iPhone i iPad njihovim proizvodima Galaxy. Samsung, po rezultatima prodaje najveća tehnološka tvrtka na svijetu, opovrgava optužbe i uzvraća tužbom, tvrdeći da je Apple povrijedio njene patente.

Apple je odbio komentirati. No, ljudi upoznati s pravnom strategijom tvrtke izjavili su kako bi se činjenica da je Samsung tvrdio da su sporni telefonski patenti "osnovni" mogla pokazati njegovom slabošću. Osnovni patenti za bežičnu tehnologiju uglavnom se odnose na one patente koji su dio industrijskog procesa za utvrđivanje standarda. Jednom kada se oni utvrde kao ključni dio za razvoj industrije, za te se patente mora odobriti licenca svim tvrtkama na pošten, razuman i nediskriminirajući način u skladu sa zakonima o tržišnom natjecanju. Ovaj spor zadire u srž složenog odnosa između Applea i Samsunga. Iako se ove dvije tvrtke natječu na tržištu mobilnih telefona, Samsung je ujedno i temeljni dobavljač čipova za Apple. » Potraži više...